Matija Hunjadi

PRODALI SU NAŠE SNOVE 

JUDINI SINOVI 

SUHO ZLATO BACILI U BLATO


“Skandaloznu inicijativu koju su potpisala šestorica hrvatskih generala – Ante Gotovina, Davor Domazet Lošo, Ljubo Ćesić Rojs, Ivan Čermak, Pavao Miljavac, Marinko Krešić.  Među potpisnicima pisma bio je i general Krešimir Ćosić, ali je u međuvremenu povukao potpis. Dodatno se priključio Đanko i Branimir Glavaš, može se analizirati s unutar-političkog i vanjsko-političkog stajališta. U prvom slučaju, jasno je da će ona pojačati unutar-političke podjele, a na vanjsko-političkom polju izazvat će nove sukobe Hrvatske s drugim državama EU, posebice Njemačkom. Kome je to danas posebno u interesu?


Ne smije se u cijeloj priči zaobići jedno ime koje povezuje spomenute generale i predsjednika države Zorana Milanovića – Antu Kotromanovića koji je bio ministar obrane u vrijeme Milanovića kao premijera, a potom je dugo godina radio kao Čermakov savjetnik u firmi “Crodux”. Čermak je odavno veza Perkovićeva odvjetnika Ante Nobila i Tomislava Mičića, člana Perkovićeva obrambenog tima, a navodno je bio i sufinancijer Perkovićeve obrane u Njemačkoj.

Također, poznato je da Ante Kotromanović prijateljuje s generalom Antom Gotovinom čiji je potpis na zamolbi za pomilovanje predvodnika udbinih ubojica naoko veliko iznenađenje. A posebice je interesantno da je Kotromanović povezan i s Milanovićevim „ruskim vezama“, izvršnim direktorom „Rosnjefta“ Sinjaninom Željkom Runjom, ali i s manje spominjanim Mihajlom Perenčevićem, kojemu je Kotromanović praktički služio u vrijeme dok je bio ministar obrane.

Fotografski su zabilježene Kotromanovićeve misije, da ponovimo – kao hrvatskog ministra obrane, u korist Perenčevića kad se služio njegovim privatnim zrakoplovom na relaciji Zagreb – Mali Lošinj da bi mu, kao eksponentu ruske politike, prodao određene objekte u vlasništvu hrvatskog ministarstva obrane, premda su imali oznaku vojno-strateške važnosti”, piše Bože Vukušić.

Pismo generala Hrvatskom Predsjedniku





Ante Kotromanović je sa suprugom i kćeri na Lošinju boravio od 12. do 14. 11. 2015. godine. Sponzor ministrova putovanja na Lošinj bio je Mihajlo Perenčević, predstavnik ruskog kapitala u Jadranka Hotelima Lošinj i zainteresirani kupac vojarne “Kovčanje” na Lošinju. Razlog Ministrova dolaska je prodaja vojarne Kovčanje ruskim ulagačima. Kotromanović je s Rusima na ovu temu već više puta razgovarao, a ovom oprigodom Perenčeviću je jasno dao do znanja da je on (Kotromanović) odradio prvi dio posla, da je s načelnikom Glavnog stožera generalom Dragom Lovrićem dogovorio da vojarnu Kovčanje Dugoročim planom razvoja Hrvatske vojske proglase neperspektivnim vojnim objektom, čime je uklonio prvu prepreku da ona može biti prodana.

Vojarna Kovčanje ima stratešku poziciju obalne straže s ciljem zaštite Kvarnera, Luke Rijeka i budućeg LNG terminala. Pozicija vojarne Kovčanje uklapa se i u stratešku inicijativu Baltik-Jadran, te navedenom inicijativom vojarna Kovčanje postaje strateška točka i komparativna prednost za izgradnju LNG terminala koji bi u današnje vrijeme Ruske agresije na Ukrajinu omogućio sigurno snadbijevanje energenata ne samo za Hrvatsku već i dobar dio srednje Europe, otvarajući na taj naćin alternativni put ovisnosti od samo jednog, Ruskog izvora snadbijevanja. Očito je da su Rusi u svojim strateškim planovima predvidjeli takav razvoj događaja.

POVIJESNI OSVRT

Tko bi vjerovao da će 30 godina od svršetka Domovinskog rata neki “hrvatski časnici” braniti udbaško jugoslavensko-komunistički sindikat koji danas drži Republiku Hrvatsku u povijesnoj tami i u ropstvu. Naši "slavni" generali od predsjednika Republike Zorana Milanovića traže pomilovanje za Mustača i Perkovića zbog, kako navode, njihovih zasluga u uspostavi Republike Hrvatske i doprinosa u Domovinskom ratu? To su, smatraju generali, okolnosti koje bi cijenio svaki sud u Hrvatskoj? Kakve to ima veze sa djelatnostima "drugova" iz vremena bivšeg režima!

Sud u Münchenu je 2016. godine Perkovića i Mustača proglasio krivima za pripreme i organizaciju ubojstva hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983 u Njemačkoj i osudio ih na doživotnu kaznu zatvora. Kako su se obojica željela vratiti u Hrvatsku, domaći je sud tu kaznu uskladio s hrvatskim zakonima pa je Mustač osuđen na 40, a Perković na 30 godina zatvora. Prije njihova izručenja Njemačkoj, tadašnja Vlada premijera Zorana Milanovića je predložila, a Sabor usvojio, kontroverzni “Lex Perković” – zakon kojim se trebalo spriječiti njihovo izručenje.

Oni koji su nekada branili Domovinu od tog propalog sustava, sada svojim sramotnim zahtjevom brane taj isti propali sustav tražeći pomilovanje udbaša koji su svjesno za vrijeme Jugoslavije zatvarali i ubijali Hrvate samo zato jer su voljeli Hrvatsku i kritizirali komunizam odnosno pljačku Hrvatske, dok u isto vrijeme ništa nisu poduzeli za heroje Domovinskog rata koji su nevini umirali i još uvijek umiru po zatvorima.

Prisjetimo se još jednom što je Bavarski sud zaključio i izjavio nakon slučaja Lex Perković: “Hrvatska ne razlikuje dobro od zla. Politička pitanja još riješavaju bivši komunistički funkcioneri, u medijima su tumačenja prepuštena bivšim komunističkim propagandistima, a u državnim institucijama odluke donose kadrovi čije su percepcije lojalnosti formirane u zagrljaju Partije i UDBE.”

Zar nas netko drugi treba učiti našoj povijesti pored Hrvatskih povjesničara i HAZU, zar nas netko drugi treba učiti moralnim i etičkim vrijednostima pored našeg Kaptola, zar nas netko drugi treba učiti o svjetonazoru civiliziranog demokratskog zapadnog svijeta pored naših Banskih dvora? Očito je da mora. Kad je itko od njih osudio ubojstva koja je provodio Manolić, ili prozvao masovne ubojice Hrvata kao sto su Tito, Belinić, Boljkovac i drugi? Gdje su rezultati istraživanja arhiva kako bi se barem pokrenula lustracija u svijesti Hrvatskog naroda? Čekaju li oni da umru svi masovni ubojice Hrvata da bi tad digli svoj glas ili će ih i tada štititi i nadalje onako kako ih danas štite?

Ovim činom su takozvani časnici valorizirali i amnestirali sustav koji je predao Hrvatsku državnost Beogradu ’45 god. i izručio Hrvatski narod najkrvavijoj tiraniji na ovom području. Kao da se politike i akteri Strosmayerove Jugoslavenske ideje ponovo obnavljaju pod različitim barjacima, počev od kraljevine SHS-a i srpske diktature preko prve i završno sa komunističkom internacionalnom Jugoslavijom. Svi imaju zajednički nazivnik a to je pljačkanje Hrvatske Države. Nažalost, Srbi su u tom geo-političkom metežu vješto koristili i koriste osnaživanje svoje državne samobitnosti dok Hrvati zahvaljujući vlastitim Judinim sinovima kojima je osobni interes ispred interesa Hrvatskog naroda i nacije još uvijek nemogu uspostaviti jedinstvenu i neupitnu Državnu politićku tvorevinu sa čvrstim temeljima i strategijama prema budućnosti. 

Udbaškim strukturama je važno da ovu dvojicu ubojica i zločinaca, Perkovića i Mustaća, oslobodi i time demonstrira posve realnu premoć u hrvatskom društvu. Njima treba javni pokazatelj njihove moći. Uspjeli su ishoditi zabranu održavanja Bleiburške komemoracije na Bleiburgu koja je simbol najvećeg i najgroznijeg zloćina nad Hrvatskim narodom počinjenog po jugoslavenima, komunistima i srbima. I kao da masovna ubojstva na cijelom teritoriju pappet države jugoslavije (1945 do 1990) nisu bila dovoljna oni su svoju moć likvidacija Hrvata prenijeli na teritorij cijelog svijeta. A upravo su tu prljavu i kriminalnu rabotu, uz blagoslov Tite, organizirali dvojac Mustač i Perković. Iako se “Hrvatska demokratska vlast” pod upravom Zorana Milanovića u ulozi premijera (a danas predsjednika) borila rukama i nogama da se dvojac ne izrući Njemačkom sudu, ipak su tamo u Njemačkoj, gdje vlada pravica i zakon jednak za sve, zločinci osuđeni na doživotni zatvor za svoja nedjela, odnosno za samo jedno od njih. Podsjetimo se, samo u Njemačkoj je likvidirano 76 Hrvata od strane zločinačke jugoslavenske tajne službe UDBE.

Ova demonstarcija moći je zorni pokazatelj svim Hrvatima u domovini ali i upozorenje Hrvatima dijaspore kako nikome više u budućnosti ne bi palo na pamet propitivati njihovu neupitnu kontrolu svih tokova krađe i nezakonitog prisvajanja Hrvatskih narodnih i privatnih vrijednosti, zemljišta i otoka, prirodnih resursa, protoka financijskog kapitala, medija i političkih stranaka. Isto kako su Hrvatski komunisti i jugoslaveni zajednički učili matricu vlasti od komunističke internacionale u Moskvi, tako i danas njihovi nasljednici u Hrvatskoj uče od Putinovih oligarha. Nakon što je Ante Gotovina pravomoćno i pravićno oslobođen svih optužbi u Hagu, nikad nije kritizirao komuniste, jugoslavene, Srbe, udbaše? Znakovito je da se u Haagu na sudu Hrvatski general, branio na francuskom jeziku, kao i nekad u Legiji stranaca kad je stavljao život na kocku za francuski novac. 

Za Hrvatsku Državu i njeno povijesno ozemlje mnoge su generacije Hrvata kroz stoljeća, branile i borile se te polagale svoje dragocijene živote kako bi Hrvatski narod stasao u slobodi a Hrvatska nacija bila samostalna i pravićna država sretnih i produktivnih ljudi. Nadajmo se da će Hrvati u domovini i diljem svijeta javno i slobodno progovoriti o lopovima i kriminalcima svake vrste i tako ukazati i osvijetliti zlo u našim redovima kako bi sadašnje i buduće generacije znale prepoznati Judine sinove koje u svakom slučaju treba izolirati iz našeg društva te javnog, političkog i ekonomskog života Hrvatskog naroda. 

Kompletan sadržaj na ovim stranicama od 2015 © Hrvatski Filmski Institut. Sva prava pridržana