Mladen Pavković

RAZGOVOR MLADENA PAVKOVIĆA 

SA AKADEMIKOM JOSIPOM PEČARIĆEM

S Hrvatskim akademikom Josipom Pečarićem uvijek ima tema za razgovor. Najčešće se javlja na određenim portalima, ili kako bi on rekao - koji ga žele objaviti. Otvoren je, ali i britak kao sablja. Često ulazi u polemike, pa se za razliku od ostalih njegovih kolega s HAZU stječe dojam da na određeni način i „blati“ ovu instituciju, što nije i ne može biti točno. Prije bi bilo da za razliku od njega, jedan dio akademika (da se malo našalimo) „spava zimski san“ i da mnoge aktualne teme kraj njih prolaze kao voda ispod mosta. Uskoro će se birati novi članovi ove najvažnije hrvatske kulturne institucije, pa nas je prije svega zanimalo – koliko ga kao člana ove Akademije uistinu zanima ova tema? Rekao je:

- Izbori su najvažniji dio našeg djelovanja iz jednostavnog razloga što u Akademiju trebaju ući najbolji znanstvenici i umjetnici, oni koji su na ponos svom narodu. Kad usporedim Akademiju pod današnjom upravom mnogo sam zadovoljniji nego pod onom koju smo imali prije nje. Dovoljno je pogledati samo podnaslov jedne moje knjige iz tog razdoblja:

J. Pečarić, Pišem pisma odgovora nema! 2. / Je li Akademiji važna znanost, Zagreb, 2017. str. 212.

S druge strane pogledate moju knjigu:

J. Pečarić, Priznajte Hrvatsku Pravoslavnu Crkvu!,  dragovoljac.com, 2023:

https://www.dragovoljac.com/images/minifp/HPC1.pdf

https://hrvatskapravoslavnacrkva.wordpress.com/ 

Ona počinje mojom tvrdnjom koja tadašnjoj upravi sigurno nije bila draga:

„Zapravo, priznanje Hrvatske pravoslavne crkve od RH važnije je za samu državu nego za Vašu Crkvu.“

Akademik Pečarić arhiepiskopu Aleksandru na Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima 2015. 

Danas u toj knjizi imate nešto što je na tragu toj izjavi:

„U Hrvatskoj se mora izbjegavati djelovanje Srpske pravoslavne crkve koje se može okarakterizirati političkim djelovanjem.“

HAZU: Prilozi za zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa prilikom pregovora Republike Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom u pogledu njihova ulaska u Europsku Uniju

Možete li zamisliti da je tadašnji Predsjednik HAZU izrekao nešto slično današnjem predsjedniku na predstavljanju moje knjige:

J. Pečarić, Akademik Kuzma Kovačić, Zagreb, 2022. str. 342.

Naime u Knjižnici HAZU 9. studenoga 2022. na hrvatskim portalima možete naći i slijedeće:

Za akademika Pečarića akademik Neidhardt je kazao da je matematičar svjetskog glasa, jedan je od vodećih svjetskih stručnjaka u području teorije nejednakosti s više od 1000 znanstvenih radova iz područja matematike, u široj javnosti naročito poznat po svom publicističkom radu u sklopu kojeg je objavio više od 135 knjiga posvećenih uglavnom temama vezanima uz stvaranje i izgradnju hrvatske države.

„Rijedak je primjer da jedan akademik piše knjigu o drugom akademiku, pogotovo znanstvenik o umjetniku. Prvi predsjednik naše Akademije Franjo Rački na otvorenju Akademijine palače 1884. rekao je da se u ovom hramu rukuju znanost i umjetnost. I doista, u Hrvatskoj akademiji na djelu je sretna sinergija znanstvenika i umjetnika koja obogaćuje naš stvaralački duh i potiče našu kreativnost.

Upravo zahvaljujući toj sinergiji i komplementarnosti znanosti i umjetnosti Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti opravdava svoje ime i profilirala se kao institucija od najvišeg ugleda i povjerenja, koja radom svojih članova te znanstvenih i umjetničkih jedinica obogaćuje intelektualni i duhovni život Hrvatske, ali i Europe i svijeta. Da parafraziram Franju Račkog, ovom knjigom se znanstvenik Pečarić rukuje s umjetnikom Kuzmom Kovačićem“, rekao je akademik Neidhardt.

https://narod.hr/kultura/kipar-kuzma-kovacic-zalosti-me-sto-je-oltar-domovine-izgubio-funkciju-i-sto-moje-kovanice-kuna-odlaze-u-povijest

Što mislite, je li postoji mogućnost da akademik postane i neki novi goldstein?

Ako Goldstein nije uspio dok je bila prethodna uprava doista mi izgleda nevjerojatno da bi danas to uspjelo nekome sličnom. Ne zaboravite da je tada Goldsteinov otac bo posebni savjetnik Predsjednika Vlade RH. S druge pak strane danas je Goldstein poznati i po svom čuvenom 'znanstvenom' otkriću pod imenom Ivo Drobilica. Također za mnoge njegove kolege malo tko i vjeruje da su istinski znanstvenici. Istina priznaje im se da su 'istoričari'. Istina, kao i u vrijeme posebnog savjetnika Predsjednika vlade tate Goldsteina koji je bio neškolovani amater povjesničar, takvi još uvijek imaju potporu političara kojima nije interes hrvatskog naroda važan, već samo gledaju što je važno svjetskim moćnicima koji su bili i još uvijek su protivnici samostalne hrvatske države i pomagali su fašističku srpsku agresiju na Hrvatsku. Naravno i sudstvo ne zaostaje za njima. To sam vidio i na prvostupanjskom suđenju u Zagrebu kada me je Goldstein tužio zbog nanesenih patnji zbog mog pisanja. Svojevremeno je u intervjuu u Slobodnoj Dalmaciji od 13. srpnja 2002. predlagao i kazneno gonjenje: "Ne znam radi li se o klasičnom antisemitizmu, ali već me duže vrijeme po tisku gadi i vrijeđa izvjesni Josip Pečarić, matematičar koji je sebi umislio da zna nešto o povijesti".

Danas su mu svjedokinje supruga i kćerka; Tako je svjedokinja Sanja Petrušić-Goldstein iskazala da se tužitelj uzrujao zbog knjige te se uvijek uzruja kada pročita što piše akademik Pečarić, a tada počinju i zdravstveni problemi tužitelja. Nakon takvih natpisa počinju prijetnje, ružni komentari, tj. takvi natpisi generiraju komentare na internetu, ljudi se grozno izražavaju i nasilni su. Onda dođu prijatelji i postavljaju pitanja o tome da je tužitelj iznio teze o genocidnosti hrvatskog naroda, pa se on jako uzruja jer mora objašnjavati da to nije tako te da on nije izdajnik hrvatskog naroda. U komentarima se piše da se iseli iz Hrvatske, da nisu Hrvati, da su izdajice i slično. Takve prijetnje traju već 20 godina, a tužitelj je aktivan kao javna osoba od 1991.

Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa.