Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

SRAMOTA! 

OSTALI SU SAMI KAO LIST NA VJETRU.

U Republici Srpskoj, zahvaljujući Miloradu Dodiku, vrije kao u – košnici.

Naime, predsjednik RS najavljuje odcjepljenje iz Bosne i Hercegovine, iako je svima jasno, pa bi trebalo biti i njemu, da je ova „republika“ nastala na krvi, i da je vjerojatno nikada ne bi ni bilo da su hrvatske oružane snage u vrijeme velikosrpske agresije „ušetale“ u Banja Luku, odnosno da nisu zaustavljene nešto prije ovog grada. 

Banjalučki biskup u miru Franjo Komarica ovih je dana izjavio  da su Hrvati na području  koje čini Banjalučku biskupiju u najtežim povijesnim razdobljima bili prepušteni sami sebi, a političari i stranke koji su ih trebali zastupati  o njima nisu uopće vodili računa pa su se stoga Hrvati na ovom području  mogli osloniti  samo na svoje duhovne vođe.

Zatim je dodao da Hrvati u Bosanskoj Posavini ne bi bili  u ovoj situaciji  da je bilo više pomoći od onih  koji su im mogli i trebali pomoći.

Također je  nazvao strašan grijeh pred Bogom izgon ljudi iz njihovih domova, a samo tijekom velikosrpske agresije iz ovog se područja odselili oko 200 tisuća Hrvata od kojih se tek mali, neznatni broj vratio na svoja ognjišta.

Nu, kako je danas biti Hrvat u Republici Srpskoj možemo samo zamisliti. Šteta što hrvatska država nije više usmjerila financijska i druga sredstva prema Hrvatima u ovom području, a ne da ih je uplaćivala i uplaćuje na račun ljudi poput Milorada Pupovca, koji čak ima tri glasa u Hrvatskom saboru, dok Hrvati u Republici Srpskoj i Srbiji o tome mogu samo sanjati.

Stoga, već po drugi puta, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) javno poziva i hrvatske zastupnike u Europskom parlamentu da putem Europske komisije zaštite prava Hrvata u Republici Srpskoj, tim više što se od 1992. ništa značajnije ne poduzima da se, kako je često upozoravao  i banjalučki biskup Komarica, na ovo područje počnu vraćati protjerani i izbjegli Hrvati u vrijeme srpske i ine agresije na Bosansku Posavinu. Naime, po procjenama Katoličke crkve, na prijeratnom području RS-a živjelo je oko 220.000 Hrvata katolika, a danas ih je tek oko 12 tisuća. Ljudi se ne vraćaju jer su im kuće uništene, opljačkane, jer ne mogu dobiti zaposlenje, a osim toga i dalje su izloženi prijetnjama, šikaniranjima, pa i fizičkim maltretiranjima.

Činjenica je da je u Bosanskoj Posavini učinjen užasan zločin protiv čovječnosti, s namjerom da se potpuno ili djelomično unište narodne, vjerske ili etničke skupine ljudi, što nije ništa drugo nego – genocid.

O tome se čak i ne govori javno u Hrvatskoj, a kamoli u Republici Srpskoj. Nu, ne šute svi. Predstavnici Katoličke crkve  često su  upozoravali na ovaj problem, ali njihove riječi odlazile su i odlaze  u – vjetar.

Sramno da sramnije ne može biti.