Miljenko “Mike” Grgich, koji je pomogao uspostaviti Napa Valley kao jednu od najboljih svjetskih vinskih regija, preminuo je 13. prosinca 2023. Imao je 100 godina. Čovjek mnogih snova, dostigao je svoj konačni cilj da doživi 100 godina.

Miljenko je stekao međunarodnu slavu kao vinar koji je proizveo Chardonnay koji je 1976. pobijedio na Pariškom sudu, događaju u kojem su dva vina iz doline Napa osvojila najveća priznanja u odnosu na legendarna francuska vina na slijepom kušanju koje su vodili francuski vinski kritičari. Volio je govoriti da su njegov život oblikovala čuda, ali ne može se zanemariti njegov neumorni naporan rad i odlučnost, te uloga koju su odigrali u čudima koja su mu priuštila.

Miljenko je rođen kao najmlađe od 11 djece Nikole i Ivke Grgić 1. travnja 1923. godine u selu Desne u Hrvatskoj. Njegov otac proizvodio je vino, a neka od Miljenkovih najranijih sjećanja bila su gaženje grožđa tijekom berbe. Njegova je majka željela da se obrazuje. Otišao je od kuće s 10 godina kada je završilo školovanje u Desnama te je potom živio sa sestrom kako bi nastavio studij.

Sa sobom je, cijeli život, držao očev savjet na rastanku: Svaki dan daj sve od sebe, nauči nešto novo i stekni novog prijatelja. “Ako u svakom selu imaš prijatelja”, rekao mu je otac, “uvijek ćeš imati gdje prespavati.”

Iako je planirao biti trgovac, nakon mučnih iskustava u Drugom svjetskom ratu odlučio je krenuti očevim stopama i postati vinar. Dolaskom komunizma Hrvatska postaje dio Jugoslavije, a Mike odlazi na Sveučilište u Zagrebu na studij vinarstva i vinogradarstva.

Tamo je u šaputanju s profesorom saznao za jedno daleko mjesto koje je čovjek opisao kao "raj" - Kaliforniju. Kako je život pod komunističkom vlašću postajao sve opresivniji, Miljenko je odlučio otići u Kaliforniju. S nekoliko američkih dolara skrivenih u cipeli i kovčegom punim njegovih knjiga o vinarstvu, osmislio je bijeg kroz program poljoprivredne razmjene Ujedinjenih naroda s Njemačkom.  Otišao je sumnjajući da će ikada više vidjeti svoju domovinu.

Dok je bio u Njemačkoj, dobio je azil u Kanadi tako što je pristao biti drvosječa u Britanskoj Kolumbiji. Putovao je brodom i vlakom kako bi prihvatio posao koji se na kraju nije ostvario. Umjesto toga, radio je kao perač suđa, sanjajući o "raju" i kako bi mogao pronaći svoj put.

Odgovor na oglas rezultirao je ponudom za posao Leeja Stewarta, osnivača Chateau Souveraina i jednog od pionira vinske renesanse Napa Valleya nakon prohibicije. Godine 1958., Miljenko je stigao u St. Helenu u Kaliforniji, gdje će započeti svoju impresivnu karijeru vinara u Napa Valleyju.

Dok je radio za Stewarta, Miljenko je upoznao još jednog imigranta iz Europe, Andréa Tchelistcheffa, koji je također studirao vinarstvo prije nego što je pobjegao iz Sovjetskog Saveza. Miljenko je kasnije otišao raditi s Tchelistcheffom u Beaulieu Vineyards u Rutherfordu. Tijekom boravka u Beaulieuu, Miljenko je oženio Tatjanu Čizmić, koju je dugo poznavao iz dana provedenih u Hrvatskoj. Postali su roditelji voljene kćeri Violete.

Iz Beaulieua ga je zaposlio čovjek koji je upravo izgradio prvu novu vinariju u dolini Napa nakon prohibicije, Robert Mondavi. Mikeova prva berba u vinariji Robert Mondavi, cabernet sauvignon iz 1969., uvrštena je u slijepo kušanje kalifornijskih vina i rangirana kao broj 1. James Laube, vinski kritičar za časopis The Wine Spectator, nazvao ga je "vjerojatno najboljim vinom ikada napravljenim u Kaliforniji".

Miljenko je otišao s blagoslovom Roberta Mondavija kada je prihvatio svoju sljedeću ponudu za posao. Jim Barrett, odvjetnik iz južne Kalifornije, kupio je vinariju duhova, Chateau Montelena, u Calistogi, i ponudio je Mikeu udjele u vlasništvu kako bi mu pomogao obnoviti nju i njezin program proizvodnje vina. Budući da bi crnom vinu trebalo više vremena da stigne na tržište, Mike je predložio da naprave bijelo vino. Bila je to njegova druga berba Chardonnaya koja je odabrana za odlazak u Pariz na slijepu degustaciju koju su organizirali Steven Spurrier i Patricia Gallagher povodom proslave dvjestote obljetnice SAD-a.

Rezultati su šokirali svijet kada su Miljenkov Chardonnay, zajedno s Cabernet Sauvignonom koji je napravio Miljenkov susjed iz Nape, Warren Winiarski iz Stag's Leap Wine Cellars, proglašeni najboljim vinima. "To je naučilo svijet da se dobra vina mogu proizvoditi negdje drugdje osim u Francuskoj", rekao je Winiarski.

Ovaj uspjeh omogućio je Miljenku da konačno ostvari svoj san o posjedovanju vlastite vinarije. U partnerstvu s Austin Hillsom 1977 osnovao je vinariju Grgich Hills (sada vinarija Grgich Hills Estate) u Rutherfordu.

Kofer koji je nosio u SAD sada se nalazi u Smithsonian Institutionu u Washingtonu, D.C., zajedno s dvije boce poznatih crnih i bijelih vina, koja su uključena u knjigu Smithsonian-a iz 2013, 101 Objects that Made America.

Godine 1980, na velikoj degustaciji u Chicagu, Miljenkovo vino ponovno je ocijenjeno kao broj jedan od 221 najboljeg Chardonnaya na svijetu, a on je proglašen "Kraljem Chardonnaya".

No, počeo je tražiti načine da uzvrati, kako zajednici Napa Valley tako i svojoj domovini, koju je svake godine slavio na hrvatsko-američkom partyju u Grgich Hillsu. Godine 1986 pomogao je svom pranećaku Ivi Jeramazu da dođe u Kaliforniju, a nakon pada komunizma u istočnoj Europi 1989 vratio se u Hrvatsku, gdje je konačno dobio svoju fakultetsku diplomu. 

Kao veliki Hrvatski patriota Miljenko je uvijek podupirao mnoge inicijative Hrvatske emigracije u Americi. 2006-e godine bio je jedan od većih donatora projekta izgradnje kapele na Bleiburškom polju u Austriji koja se  je vodila pod pokroviteljstvom američkih Hrvata i Počasnog Bleiburškog Voda iz Klagenfufrta. Nova kapela je završena za središnju komemoraciju na Bleiburškom polju 2007-e godine.

Odlučio je pomoći Hrvatskoj u obnovi vinarstva, te je otvorio vinariju Grgić Vina koja proizvodi crvena i bijela vina od autohtonih loza. 

Grgich Endowment koji je administriran po Croatian Scholarship Fund iz Sacramenta, Kalifornija a podrazumijeva programe stipendija i post diplomskih  studija u Vitikulturi preko kojih pomaže hrvatsku mladež da postanu studenti vinarstva u SAD-u.

Miljenko je također postao gorljivi zagovornik Roots of Peace, organizacije koja uklanja mine i obnavlja poljoprivredu u ratom razorenim zemljama, uključujući i Hrvatsku.

Miljenko je vodio Grgich Hills do 2018, kada je u 95. godini života predao vodstvo svojoj kćeri Violeti, koja sada obnaša dužnost predsjednice, te Ivi Jeramazu, vinaru i potpredsjedniku. Njih dvoje predvodili su napore da se vinarija uspostavi u avangardi organskog, održivog uzgoja.

Nastavio je sudjelovati u događanjima u vinariji, koja je i dalje obiteljska tvrtka, uključujući njegovu radosnu proslavu 100. rođendana. U ožujku 2023. Miljenko je vidio kako njegova vinarija dobiva certifikat Regenerative Organic, čime je učvrstila svoje globalno vodstvo u ekološki prihvatljivim poljoprivrednim praksama.

"S mnogim neočekivanim i prekrasnim posljedicama njegovog otvorenog razmišljanja, toplog i odanog srca, bistrog uma i jasnog osjećaja za vrijednosti, on je priča o dobro i potpuno proživljenom životu", napisala je njegova kolegica iz vinarstva Zelma Long u predgovoru Miljenkove autobiografija, Čaša puna čuda, izdane 2016.

Miljenkovo vlastito zapažanje na rastanku u svojoj knjizi bilo je sljedeće: “U životu su mi se događala prava čuda. Bilo je to uvijek između Boga i mene. Što god bi Bog ponudio ja sam prihvatio svim srcem i dušom, sa zahvalnošću. Pazite na čuda u vlastitom životu.”

Kompletan sadržaj na ovim stranicama ©2015-2023 Hrvatski Filmski Institut. Sva prava pridržana