Henry Kissinger 

bivši državni tajnik Amerike, dobitnik Nobelove nagrade za mir

 i Arhitekt novog svjetskog poretka preminuo u 100-toj.

Kissinger je bio jedina osoba koja je ikad bila savjetnik za nacionalnu sigurnost Bijele kuće i državni tajnik u isto vrijeme, vršeći kontrolu nad vanjskom politikom SAD-a kakvu je rijetko tko mogao imati a da nije bio predsjednik.

Posebno je pomogao stvoriti "svjetski poredak nakon Drugog svjetskog rata", vodeći Sjedinjene Države kroz značajne vanjskopolitičke izazove.

20. srpnja ove godine, tijekom iznenadnog posjeta Pekingu, sastao s čelnikom Komunističke partije Kine (KPK) Xi Jinpingom. Kissinger je cijenjen u Kini jer je pokrenuo otvaranje odnosa između KPK i Washingtona pod predsjednikom Nixonom tijekom Hladnog rata u ranim 1970-im. Prebacivanjem proizvodnih pogona i tehnologija iz Amerike u Kinu potonje je učinio ekonomskom velesilom nadajući se da če Kina svoju valutu zamjeniti Američkim dolarom te time ojačati i učvrstiti Ameriku na svjetskoj razini.

Heinz Alfred Kissinger rođen je u Furthu u Njemačkoj 27. svibnja 1923. u židovskoj obitelji, s kojom se preselio u SAD 1938. godine. Ime je promijenio u Henry, služio je u vojsci u Europi u Drugom svjetskom ratu, a na Harvardu je doktorirao 1954. godine, na kojem je dugo godina i radio. Nakon gotovo desetljeća u visokoj američkoj diplomaciji, Kissinger je 1982. u New Yorku osnovao konzultantsku tvrtku Kissinger Associates koja je nudila savjete svjetskoj korporativnoj eliti.

Bio je član upravnih odbora tvrtki i raznih vanjskopolitičkih i sigurnosnih foruma, a napisao je i brojne knjige iz područja nacionalne sigurnosti, diplomacije i međunarodnih odnosa.

Henry Kissinger i Franjo Tuđman

Razgovor Hrvatskoga izaslanstva predvođenog dr. Franjom Tuđmanom s Henryjem Kissingerom održan je 1. listopada 1990 u njegovu uredu, međunarodne savjetničke i lobističke tvrtke Kissinger Associates, Inc.

Na sastanku s Kissingerom predsjednik Tuđman je posebno inzistirao jer je bio uvjeren da je on daleko najutjecajniji američki političar i najbolji poznavatelj američkih geostrategijskih koncepcija i vizija u svijetu. Posebno je cijenio njegovu knjigu „Obnovljeni svijet” koju je na hrvatski 1976. preveo Krešimir Fijačko.

Uz to, predsjednik Tuđman imao je i osobni, sentimentalni razlog za susret s  Kissingerom. Davne 1966 sudjelovao je u radu i bio jedan od govornika na međunarodnom seminaru na sveučilištu Harvard (The International Seminar series at Harvard University) kojeg je direktor u dugom razdoblju od 1952. do 1969 bio upravo Kissinger. Na početku sastanka predsjednik Tuđman upoznao je Kissingera s tom činjenicom.

Kissinger je informaciju primio s osmijehom i velikim simpatijama, naglasivši kako mu je serija harvardskih međunarodnih seminara uvelike pomogla da iz prve ruke upozna specifične prilike u pojedinim zemljama u doba hladnoga rata, pa i situaciju u Jugoslaviji. 

Predsjednik Tuđman uručio je Kissingeru engleski prijevod Nacrta konfederalnog ugovora. Puni naziv tog dokumenta bio je Nacrt Ugovora o jugoslavenskoj konfederaciji – savezu jugoslavenskih republika, a njegov je glavni autor bio profesor međunarodnog prava dr. Vladimir-Đuro Degan. Kissinger je uzeo prijevod u ruke i desetak je minuta s velikom koncentracijom prelistavao i na brzinu čitao dokument. Nakon toga se Kissinger obratio s molbom da kaže čemu zapravo mi Hrvati težimo i što nam znače formulacija da se radi o međunarodnom ugovoru o udruživanju samostalnih i nezavisnih država-republika kad Jugoslavija postoji kao suverena i međunarodno priznata država.

Predsjednik Tuđman i prof. Slaven Letica objasnili su mu kako Ustav SFRJ iz 1974. ima mnogo konfederalnih odredbi o državnosti republika-država, uključujući i pravo naroda na samoodređenje, odcjepljenje i stvaranje samostalne države. Dosljedno tome, ali i dugoj tradiciji Hrvatskog nastojanja oko uspostave vlastite države, makar i u sklopu konfederalnog ustrojstva Jugoslavije, u poglavlju Načela spomenutog i na engleski prevedenog dokumenta stajalo je da se budući savez država stvara na temelju neotuđivog i nepotrošivog prava svakog naroda na samoodređenje, uključujući i pravo na odcjepljenje i udruživanje s drugim narodima i državama.

Kissinger im je, nakon njihovih dodatnih objašnjenja, uz osmijeh kazao: Koliko vidim, vi zapravo želite stvoriti suverenu državu. Bez obzira na to što ja mislio o tome, je li ta opcija danas i koliko moguća, tu ste težnju i zahtjev mogli sasvim jasno izraziti. Predsjednik Tuđman i prof. Letica tada su podrobno objasnili da je ta težnja u konfederalnom ugovoru sasvim jasno izražena, a da je tome dokaz činjenica da se Hrvatska nalazi pred agresivnom verbalnom kritikom velikosrpske propagande, Jugoslavenske narodne armije i režima Slobodana Miloševića, ali i kritikom rigidnih komunističkih i jugoslavenskih snaga u samoj Hrvatskoj.

Predsjednika Tuđmana zanimalo je kako Kissinger osobno gleda na mogućnost, pa i neizbježnost, raspada komunističkih kvazifederacija SFRJ i SSSR-a. Kissinger je poprilično hladnokrvno odgovorio kako i osobno razmišlja o mogućnosti raspada Jugoslavije, ali taj raspad ne smatra poželjnim sa stajališta stabilnosti međunarodnog poretka i sa stajališta američkih nacionalnih interesa. Američki je povijeni interes, kazao je, ostvaren rušenjem Berlinskoga zida i komunizma i razvojem demokracije i kapitalizma, a sve dalje od toga je unutrašnja stvar tih zemalja. Dodao je i znakovitu rečenicu: Nadam se da ste svjesni činjenice da se države ne stvaraju i ne rastvaraju bez rata.

Tuđman mu je odgovorio: Nažalost, vaše i moje životno iskustvo govore da ste vjerojatno u pravu, ali bi načelni stav SAD-a kako podržava težnje naroda Jugoslavije za slobodom, mogao bitno smanjiti rizik od rata. Tuđman mu je u nastavku razgovora objasnio zašto postojeći neutralni stav SAD-a, u kojem se pruža potpora cjelovitosti SFRJ i SSSR-a, zapravo ohrabruje hegemonističke, osvajačke, agresivne, ratničke težnje i prijetnje Srbije i Rusije.

Franji Tuđmanu Henry Kissinger jednom je u pismu napisao: Gospodine predsjedniče, kao i svi veliki ljudi, za života nećete dočekati pravilno tumačenje vaših zasluga za narod, to će učiniti tek buduća pokoljenja, ali vjerujte, učinit će. Vi ćete biti veliki čovjek hrvatske povijesti, ali ne za života, već kada ocjene budu donesene hladnom glavom.