Barbara Habuš

TRAVNIK, 8 LIPNJA 1993.

ARMIJA BIH I MUĐAHEDINI POČINILI OKRUTAN ZLOČIN NAD HRVATIMA U BOSNI I HERCEGOVINI

Prošlo je 30 godina od strašnog i okrutnog zločina koji je izvršen nad Hrvatima u općini Travnik. U mjestu Maljine ubijeno je 30 zarobljenih ranjenika HVO-a i civila. Pri iskapanju tijela uočeno je da su u masovnoj grobnici rađeni naknadni zahvati kojima je bio cilj prikriti tragove zločina.

Do toga dana, Hrvati su od 4. lipnja već protjerani sa zapadnog dijela općine i to sa čitavog prostora od samog grada Travnika do Turbeta s obje strane rijeke Lašve. 8. lipnja bio je dan kada su se pored protjerivanja, dogodili i najteži zločini prema civilnom stanovništvu i zarobljenicima Travničkog kraja. Toga dana okrutno je ubijeno 112 Hrvata (56 civila i 56 vojnika HVO-a). 

Zločine su organizirale i izvršile postrojbe muđahedina El-Muđahid u sklopu 7. brigade 3. korpusa Armije BiH pod izravnim zapovjedništvom Alije Izetbegovića.

Od početka sukoba pa do 10. lipnja 1993 godine snage Armije BiH protjerale su s područja općine Travnik oko 19,000 Hrvata. Najveći dio protjeranih Hrvata, njih oko 12 tisuća, smještaj je našao na području općine Novi Travnik i oko četiri tisuće na području općine Vitez. U Republiku Hrvatsku je izbjeglo oko dvije tisuće Travničkih Hrvata, a u Hercegovini ih je prihvaćeno 1,322 od čega 829 u općini Čapljina i 503 u općini Ljubuški. U Novoj Bili u općini Travnik (područje koje je ostalo pod kontrolom HVO-a) ostalo ih je oko dvije tisuće. U Novoj Bili je bila i franjevačka bolnica “Dr. fra Mato Nikolić”, koja je prihvaćala i liječila ranjene vojnike i civile s područja cijele Lašvanske doline, a među njima bilo je i Srba i Bošnjaka.

Ritualni zločini mudžahedina nad Hrvatima Travnika

Pred očima cijeloga svijeta postrojba El-muđahid je priključena 7 muslimanskoj brigadi u sastavu 3 korpusa Armije BiH pod neposrednim zapovijedanjem Alije Izetbegovića. Pripadnici 7 muslimanske brigade i postrojbe El-muđahid počinili su mnogobrojne okrutne zločine nad Hrvatima u srednjoj Bosni među kojima su i ritualna klanja i odsijecanje glava svojim nemoćnim i nevinim žrtvama.

Prvi takav zločin počinjen je 8 lipnja 1993 godine u travničkom selu Čukle. Tomislav Rajić, član ratnog Zapovjedništva i načelnik Stožera brigade HVO-a “Travnička” izjavio je kako je 8 lipnja 1993 godine bio najtragičniji dan u povijesti Hrvata Travnika. Tada je prognano dvadesetak tisuća Hrvata s područja ove općine, uz pljačku, palež i rušenje.  Počinjeni su i brojni zločini nad zarobljenim pripadnicima HVO-a i Hrvatskim civilima. Već tih dana, oni koji su uspjeli pobjeći iz zarobljeništva govorili su o mučenjima i ritualnim klanjima, konkretno u selu Čukle u travničkoj župi Brajkovići.

Sredinom 1995 godine u Čuklama, Brajkovićima i Podovima, pod njegovim (Tomislav Rajić) vodstvom vršena je ekshumacija i ekshumirano je 15 tijela ubijenih Hrvata. Među njima bilo je i tijelo Pere Matkovića, ali bez odsječene glave, te tijelo šesnaestogodišnjeg Sreće Marijanovića čija je odrubljena glava, valjda uz velikodušnost zločinaca, bila pokopana s njegovim tijelom na njegovim prsima.

Drugi zločin ritualnog klanja dogodio se početkom jeseni 1993. u muđahedinskom kampu u Travničkom prognanom Hrvatskom selu Orašac gdje su muđahedini, ali i drugi pripadnici Armije BiH, zatočili i petoricu uglednih Travničana Hrvatske nacionalnosti koji su i nakon najezde postrojbi Armije BiH i progona Hrvata ipak ostali u svojim domovima.

Strahote ritualnih ubijanja

Muđahedini su Dragana Popovića ubili ritualnim odsijecanjem glave. To je pokušao napraviti domaći mladi muđahedin koji se pri tom pokušaju onesvijestio. Uspješno je ‘položio mudžahedinski ispit zrelosti’ drugi domaći muđahedin. Odsječenu glavu jadnog čovjeka stavili su na pladanj i nosili je okolo. Travnički gimnazijski profesor Ivo Rajković i ugledni gospodarstvenik Ivo Fišić svjedočili su o ovom groznom zvjerstvu muđahedina i armije BiH pred nadležnim tijelima. Kao što je za predpostaviti, nitko za zločine još nije odgovarao.

Posmrtni ostaci Dragana Popovića nikada nisu pronađeni, a na mjestu ukopa u Orašcu kojemu su prisustvovali i pokazali ga Rajković i Fišić prilikom službene ekshumacije, pronađen je kostur konja.

Zločini koje su počinili muslimani armije BiH i mudžahedini nad Hrvatima je mnogo. 

Pozivi Hrvata za istinom i pravdom ostali su nečujni!

Zločini muslimana armije BiH i muđahedina su nevidljivi i nekažjeni! 

Nema odavanja počasti od službenog Sarajeva, glavnog grada Bosne i Hercegovine koji predstavlja tri konstituivna naroda ove umjetne republike!

Nema odavanja počasti od službenog Zagreba, glavnog grada Republike Hrvatske, države svih Hrvata!

I do danas, 2023 godine, 30 godina nakon zločina, Optužnica za ratni zločin i za genocid pred državnim tijelima Republika kao ni pred međunarodnim sudom za ratne zločine nije podignuta!