Page 175

Dr. Natalija Kanački

NOVI PRIJEDLOG IZBORNOG ZAKONA JE OPASAN POTEZ VLADE A. PLENKOVIĆA

Ustavni sud je u veljači ove godine dao rok Vladi da do 1.listopada.2023. mora donijeti novi Zakon o izbornim jedinicama u kojem je potrebno osigurati jednaku težinu glasa, da izborne jedinice moraju što više pratiti administrativne granice te da odstupanja ne smiju biti viša od +/- 5 posto.

Već 2010. je Ustavni sud upozorio na tu nejednakost, što znači da je ona postojala već godinama ranije, a pregledom stanja vidi se da je nejednakost veća od 5% postojala u tri izborne jedinice već od 2000.g. kada su bili prvi izbori s današnjim izbornim jedinicama. Na kasnijim izborima ta se je nejednakost biračkog prava produbljivala i proširivala te je kulminirala na prošlim izborima gdje su odstupanja u tri izborne jedinice bila čak 12,2 -14,6%.

Dakle, svi izbori od 2000.g. do sada nisu bili u skladu s Ustavom, a sve vladajuće stranke nisu ništa poduzimale čak niti nakon upozorenja Ustavnog suda. Nije ih bilo briga niti za Ustav niti za pravedan i demokratski izborni sustav. Na to su upozoravale i građanske inicijative „Birajmo zastupnike imenom i prezimenom“ 2014.g. i „Narod odlučuje“ 2018.g.

Što Andrej Plenković nije želio s izbornim jedinicama?

Na samom predstavljanju novog zakona Andrej Plenković je naglasio da je cilj bio zadržati postojeći model s 10 izbornih jedinica sa 14 zastupnika, te da bi druge opcije zahtijevale puno više vremena, širu raspravu i puno veću uključenost društvenih aktera te da je ovo samo manja modifikacija.

Nove izborne jedinice:

Zagreb više neće biti podijeljen na njih četiri

Dakle, nisu imali vremena temeljitom pristupanju problema izbornog zakona, nisu željeli širu raspravu niti uključenost društvenih snaga (akademskih, gospodarskih, građanskih i dr.). Jednom riječju – ne talasaj! Na ovo je reagiralo i 11 profesora ustavnog prava sa svih katedara ustavnog prava u Hrvatskoj. No, cilj je bio formalno ispuniti nalog Ustavnog suda i preživjeti (možda) još jedan mandat, kao da su ova država i narod njihovo vlasništvo kojeg prebacuju i premještaju po čudno formiranim izbornim jedinicama.

Dobili smo teritorijalno-administrativne monstrume

Prema preporukama Venecijanske komisije izborne jedinice bi trebale pratiti teritorijalno - administrativne granice. Logično, one s razlogom postoje zbog zemljopisnog, gospodarskog, kulturnog i drugog zajedništva nekog područja.

Novi prijedlog Vlade još je više unakazio izborno teritorijalno-administrativni izgled RH. Grad Zagreb je najveći izborni monstrum. Nije više u četiri (I, II, VI, VII) nego u tri izborne jedinice (I, II, VI) – pa i dalje Zagrepčani iz Dubrave, Črnomerca, Rudeša, Trnja, Novog Zagreba i drugih dijelova grada ne mogu glasati za iste kandidate. Andrej Plenković im je pojasnio da imaju veći zajednički interes sa selima na rubovima izbornih jedinica nego jedni s drugima.

Malenica otkrio kako će se prekrajati izborne jedinice;

Mario Radić: A što je s brojem zastupnika manjina?

Najveći zemljopisni monstrum je VII izborna jedinica koja zauzima možda i 15-20% teritorija RH, a gdje su u istoj izbornoj jedinici Gračac, Čabar, Kutina, Dvor, Posedarje, Vir, Topusko… jednom riječju – čušpajz. Ništa manji čušpajz nije niti u V. izbornoj jedinici gdje su Donji Kukuruzari kod Kostajnice te Vukovar i Ilok. Dakle, sve samo da se politički preživi pa će i ovakvo naštimavanje izbornih jedinica vjerojatno biti ozakonjeno dizanjem ruku manjinskih zastupnika koji su ušli u Sabor po privilegiranom izbornom zakonu na unaprijed rezervirana mjesta.

Kako sve stvari u životu kreću od temelja, treba reći da su temelji ovdje suštinski krivi. Krenulo se od registriranog broja birača – 3.646.636. (na dan 19. svibnja 2023.). Posljednji popis stanovništva RH iz 2021.g. pokazao je da imamo 3.177.740 punoljetnih državljana te iz toga slijedi da je moguća nejednakost od oko 500.000 birača između registra (po kojemu se rade jedinice) i stvarnog broja punoljetnih građana u tim jedinicama.

Već deset godina upozoravamo na tzv. birače duhove te neusklađenost registra i popisa birača kao jedan od glavnih uzroka nepravednosti izbornog sustava. Ali, Andrej Plenković nije imao vremena baviti se suštinskim problemima izbornog zakona, a šire rasprave su uvijek opasne za društvo, posebno političke kaste.

Što je predlagala GI Narod odlučuje?

Da podsjetimo, GI Narod odlučuje je 2018.g. predlagala promjenu izbornog sustava referendumom.

Uvođenje tri preferencijska glasa bez cenzusa od 10 posto – kako bi se omogućio veći neposredan utjecaj birača na sastav Sabora;

Elektroničko i dopisno glasovanje – kako bi se svim biračima osiguralo jednako biračko pravo;

Smanjenje broja saborskih zastupnika na maksimalno 120 – u svrhu učinkovitijeg djelovanja Sabora i manje fragmentacije;

Pravedniji raspored izbornih jedinica – kako bi se spriječila nejednaka vrijednost glasova u izbornim jedinicama;

Sniženje praga na 4 posto – kako bi se smanjio broj propalih glasova birača;

Da predstavnici manjina koji su birani na povlašteni način – ne mogu odlučivati o tome tko će formirati Vladu i o proračunu.

2018.g. se zbog sprege Plenković-Kušćević-ostali referendum nije održao jer nisu mogli pročitati potpise desetaka tisuća građana, ali je više od 400.000 potpisa pokazalo da je biračima potpuno jasno da je ovakav izborni sustav nedemokratski i suprotan interesu naroda te da je napravljen da pogoduje velikim političkim strankama koje se izmjenjuju na vlasti.

Dočekali smo još jedne izbore s ‘biračima duhovima‘

Novi prijedlog izbornih jedinica pokazuje još veću nepravednost i otuđenost između građana / birača te političara koji sami sebi kroje izborne jedinice kako bi ostali na vlasti.

Ima li Hrvatska snage pristupiti ovoj važnoj temi racionalno, stručno, depolitizirano i s poštovanjem prema Ustavu RH koji propisuje ustavno načelo jednakog biračkog prava?

Vjerujem da ima, svatko od nas može doprinijeti barem malo – podupiranjem stranaka kojima je ovo važna tema, sudjelovanjem u javnoj raspravi, osvještavanjem okoline, a na kraju i izlaskom na izbore. Možda i još nekom referendumskom inicijativom.