Matija Hunjadi

7 TRAVNJA 1941 U ČAKOVCU 

PROGLAŠENA NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA

7 travnja 1941, dakle tri dana prije nego je Slavko Kvaternik proglasio NDH u Zagrebu, Nezavisna Država Hrvatska je proglašena u Čakovcu.

O povijesnom, službenom proglašenju Nezavisnosti Hrvatske Države u glavnom gradu Međimurja, Čakovcu, pisat ćemo opširnije jer zaslužuje opsežnu analizu obzirom da se taj događaj prešučuje kako od ljevice tako i od desnice! Za sada samo podatak da su odmah nakon proglašenja nezavisnosti Mađarske vojne snage ušle na Hrvatski teritorij i snagom vojne sile zatrli Hrvatske patriote!  

8 travnja 1941 - Proglašenje NDH u Bjelovaru

Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske u Bjelovaru s povijesnog je gledišta iznimno važno jer mu je prethodio masovni ustanak Hrvatskog stanovništva u cijeloj Podravini. Naime, 7. travnja 1941. u Podravini, Hrvatski patrioti digli su ustanak  protiv diktature kraljevine jugoslavije i srbskog terora koji se od 1918. sustavno provodio nad nama Hrvatima u našoj Hrvatskoj državi. Ustanku je bio cilj proglašenje Nezavisne Hrvatske Države. Na poziv za slobodu i nezavisnost ustao je 108. pješadijski puk, sastavljen od Hrvata toga kraja, pod vodstvom narednika Ivana Čveka, a pridružio im se i 40. dopunski puk natporučnika Leopolda Supančića.

U ustanku je sudjelovalo oko 10,000 ljudi! – slomljen je otpor srbo -jugoslavenske vojske i četnika, te je 8. travnja oko 18 sati tadašnji gradonačelnik Bjelovara, a kasniji ministar narodne prosvjete NDH, dr. Julije Makanec, s balkona gradske vijećnice proglasio “uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske“, što je okupljeno mnoštvo pozdravilo s velikim oduševljenjem. Bilo je to dva dana prije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske u Zagrebu. 

“Bjelovar je – kako je poslije konstatirao jugoslavenski orijentirani Vlatko Maček, koji je, uzgred rečeno, pobunu nastojao ugušiti – bio prvi grad na prostoru kraljevine Jugoslavije u kojem su Hrvati odbili biti njezinim dijelom, preuzeli vlast i proglasili svoju državu”.

Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske u Međimurju 7 travnja 1941, te u Podravini 8 travnja 1941, koje je bilo naturalni pokazatelj i htijenja volje Hrvatskog naroda nije naišlo na podršku dijela Hrvata i Srba koji su živjeli u Hrvatskoj državi a koji su sprovodili diktate Rima, Beča, Londona, Beograda i komunističke internacionale.

Bjelovar, Podravina, RH

Nakon što su Mađarske vojne snage ušle u Međimurje, dakle napale Hrvatsku državu, isto su učinile srbske snage u Podravini. Četiri Hrvatska vojnika ubijena su 8. travnja u zasjedi koju su pripravili srbočetnici u selu Hrgovljani pokraj Bjelovara. Srbski 2. konjanički puk Car Dušan Silni, 9. je travnja smaknuo pet nedužnih Hrvatskih seljaka u selu Peteranec kraj Virovitice, a nakon toga se uputio prema Bjelovaru sa ciljem uništenja vođstva Hrvatskih patriota i kanceliranja Hrvatske Državne Nezavisnosti. Na Veliki četvrtak, 10. travnja, srbski konjanički puk krećući se prema Bjelovaru u selu Donji Mosti kraj Bjelovara smaknuo je 11 nedužnih Hrvatskih seljaka. Jedina krivnja tih seljaka bila je ta što su bili Hrvati.  

To je bio samo početak. Nakon toga uslijedili su brojni drugi zločini u Bjelovarskom kraju. Sela u okolici Bjelovara – Gornje Zdjelice, Zrinski Topolovac, Rovišće, Pavlovac, Kapela i šuma Bedenik samo su dijelovi Podravine u kojoj su srbska vojska i četnici počinili mnoge zločine protiv našeg naroda. Posebno okrutan bio je zločin u selu Kapela gdje su srbski vojnici 9. travnja, Mandi Filipović, koja je bila u šestomu mjesecu trudnoće, rasporili trbuh te iz njega izvadili muško dijete, zbog čega su i ona i dijete umrli. Do kraja travnja srbska vojska i četnici u Bjelovarskom su kraju umorili 40 osoba. 

Znakovito je pročitati razmišljanje američkog povjesničara židovskoga porijekla Philipa Cohena koji nedvosmisleno ukazuje da su masovna ubijanja Hrvatskih civila vršena po jugoslavensko-srbsko-četničkim postrojbama bez razloga i da je to potaknulo Hrvatske ustanike na odmazdu prema srbima.

Ovako Philip Cohen piše: “Ustaška ubojstva nad Srbima počela su kao odmazda. Između invazije sila Osovine na Jugoslaviju 6. 4. 1941. i prvih likvidacija nad Srbima 27. 4. 1941. srbsko jugoslavenska vojska i četnici su izvršili 11 neprovociranih masakra nad Hrvatskim stanovništvom (civilima). Likvidirali su ukupno 246 civila. Ustaške odmazde počele su pak 27. 4. uhićenjima i likvidacijom nad 176 Srba kod Bjelovara. Ustaške likvidacije značajno su se povećale nakon 22. 06. 1941., kada su se dogodila tri važna događaja: njemačka invazija na Rusiju, partizanski ustanak (Sisak) i smanjenje snaga njemačkih trupa koje su bile prebačene na Istočnu frontu.”

Tomu valja dodati i činjenicu da – kao što ističe Tomislav Jonjić – “sve i da su (protivno logičnoj težnji da sačuvaju mir i tako učvrste svoj položaj) htjele, hrvatske vlasti u prvo vrijeme nisu mogle poduzimati kakve opsežnije progone, jer još nije postojala izgrađena organizacija vlasti, a kamoli izgrađena, ustrojena i naoružana vojska”.

Kao što je već spomenuto ranije, u travanjskim zločinima sudjelovalo je djelomično i srbsko civilno stanovništvo u Hrvatskoj. Isto se ponovilo i u Domovinskom ratu 1991 - 1995 godine. Masovni, genocidni srbsko-četnički zločini nad Hrvatima izvršeni su na cijelom teritoriju Hrvatske Države.