Barbara Habuš
OTVORENO PISMO KATARINE PEJAKOVIĆ BESKORISNOM
MINISTRU RADMANU OKO “SRBSKOHRVATSKOG” JEZIKA?
Ministar vanjskih i europskih poslova Gordan Grlić Radman boravio je od 11. do 14. travnja 2023. godine u Kanadi. Grlić Radman je nazočio svečanosti povodom proslave 30. obljetnice uspostave diplomatskih odnosa Republike Hrvatske i Kanade te je posjetio Ottawu, Vancouver, Mississaugu i Toronto. Povodom posjeta, Katarina Pejaković, hrvatska domovinska i iseljenička književnica koja živi u Kanadi, uputila je ministru otvoreno pismo o ‘srpskohrvatskom jeziku’ koje prenosimo u cijelosti.
Otvoreno pismo zbog (ne)brige o hrvatskom jeziku u inozemstvu
S ponosom mogu reći da sam još 1991. godine zajedno sa suprugom kod kanadskih parlamentaraca lobirala za ukidanje tzv. srpskohrvatskog jezika i uvođenje tečaja hrvatskog jezika i kulture za kanadsko diplomatsko osoblje. Promjena je odobrena nakon kanadskog priznanja Republike Hrvatske i ponuđeno nam je da izradimo program nastave „Hrvatskog jezika, kulture i običaja“. Već u jesen 1992. godine započelo je prvo predavanje, a polaznici su bili uglavnom diplomatski službenici koji su se pripremali za posao u kanadskoj Misiji u Zagrebu, ali i drugi zainteresirani službenici kanadskog Ministarstva vanjskih poslova. Time je Kanada postala prva zemlja u svijetu koja je svom diplomatskom osoblju omogućila učenje hrvatskog jezika.
Godine 1997. godine, iz razloga koji su preopširni da bi ih ovdje navela, Sveučilište je tražilo pismenu potvrdu Veleposlanstva RH u Ottawi da je hrvatski jezik službeni jezik u Hrvatskoj. Osobno sam posjetila hrvatsko veleposlanstvo u Ottawi kako bih dobila potrebnu potvrdu i doživjela sam šok! Tadašnja službenica koja je obnašala dužnost otpravnika poslova, Kolinda Grabar Kitarović, odbila je izdati takvu potvrdu uz obrazloženje da hrvatski jezik nije bio priznat od američkog Kongresa i da veleposlanstvo ne može potvrditi da je hrvatski službeni jezik u Republici Hrvatskoj!
Pejaković ministru Grliću Radmana o ‘srpskohrvatskom jeziku’:
Vaš me je odgovor šokirao!
Prošlog mjeseca, gospodine Radman, rekli ste nešto slično na Globalnoj Hrvatskoj. Na pitanje zašto hrvatska Vlada ne poduzme nešto da Austrija, Vaša najbliža zemlja suradnica, promijeni naziv iz srpskohrvatskog u hrvatski na razini sveučilišta, jer prema sadašnjem nazivu, studenti koji studiraju hrvatski jeziku i književnost dobivaju diplomu za srpskohrvatski jezik i srpskohrvatsku književnost. Odgovorili ste da to ne ovisi ni o Vama ni o Hrvatskoj, da to mora promijeniti sama Austrija.
Vaš me je odgovor šokirao!
Ako smo moj suprug i ja, kao obični građani, bez političke titule i moći, uspjeli napraviti takvu promjenu na razini kanadskog državnog ministarstva, a Vi kao ministar u hrvatskoj Vladi kažete da se to ne može učiniti, prisiljena sam zaključiti da Vas nije briga ili da ne postoji politička volja to mijenjati.
Još je sramotnija činjenica da Vaše ministarstvo više od 30 godina zanemaruje status Hrvata u Sloveniji koji nemaju službeno priznanje nacionalne manjine, i nemaju pravo na nikakve povlastice nacionalne manjine, a istovremeno, sve te godine, Slovenci u Hrvatskoj uživaju sva prava nacionalnih manjina?
Već punih 25 godina Vlada u Zagrebu gazi i branitelje i iseljenike
Hrvati u svijetu žele biti odgovorni građani Hrvatske i graditi domovinu svojim glasom, ne samo novčanom pomoći koja u Hrvatsku stiže u velikim iznosima. Nama je to, nažalost, onemogućeno jer hrvatska Vlada stalno odbija uvesti elektroničko glasovanje, a što je norma u drugim razvijenim zemljama.
Za slobodnu Hrvatsku koja je omogućila i Vama mjesto Ministra vanjskih poslova, najzaslužnije su dvije skupine hrvatskog naroda: hrvatski branitelji i hrvatski iseljenici! No, već punih 25 godina Vlada u Zagrebu gazi i jedne i druge!
Želim da s Vašeg posjeta Kanadi i kanadskim Hrvatima ponesete poruku hrvatskoj Vladi: hrvatsko iseljeništvo nije tako zgaženo, niti je podijeljeno po političkim strankama kao Domovina. Hrvatsko iseljeništvo je i dalje jedinstveno i složno, vođeno samo jednom ideologijom, a to je slobodna i demokratska Hrvatska, A Bušići među nama, i u nama, spremni su – ako treba, i ponovno u borbu za bolju i pravedniju Hrvatsku”, zaključila je Pejaković u pismu.
Katarina Pejaković Gordan Grlić Radman
Ovo iskreno i tužno pismo najbolji je odraz nebrige službenika Hrvatske vlade o nacionalnim interesima Hrvata i naše države. Ne samo da su iznesene činjenice sramotne već ukazuju na opasan ćin nečinjena koji graniči sa izdajom. Ovo je samo još jedna sramota za sramotama koje nas stižu kako idemo dalje od osamostaljenja!
Kolinda Grabar Kitarović ponosno tvrdi da je "unuka kvarnerskog partizana" pa ne čudi njeno ponašanje dok je radila u diplomaciji, iako za mnoge iznenađuje činjenica da se bez obzira na demokratske promjene i fakta da smo konačno uspjeli ostvariti svoju samostalnu i neovisnu državu Hrvatsku njena partizanska i jugoslavenska ćud nije promjenila što smo najbolje vidjeli kroz njena djela kad je obnašala namještenu poziciju Hrvatske predsjednice.
Podsjetimo se ipak kako je Kolinda došla na poziciju vlasti. U svojstvu veleposlanice posječivala je u zatvoru Bušića. Posjete su orkestrirali Stipo Mesić i Budimir Lončar koji su de facto isposlovali u vladi SAD-a njegovo puštanje iz zatvora. Bušić je kao što znamo bio oduševljen “brigom službenika Hrvaske vlade” za njegovo zauzimanje i puštanje na slobodu. Da li je nakon stanovitog vremena, shvativši da je iskorišten po jugoslavenima u razotkrivanju Hrvatske desnice, potegnuo drastićnom ćinu, ostat će nepoznanica iako se zaključak nameće sam po sebi. Ne treba zaboraviti ni da su glavni akteri suportiranja Kolinde bili dijelovi Hrvatske zajednice u Americi kao “začuđujuće” i dijelovi Hrvatske tzv. desnice u Hrvatskoj. Kolinda Grabar Kitarović ima u Londonu tvrtku zajedno sa Stipom Mesićem i Sašom Perkovićem, sinom Josipa Perkovića, ubojice i likvidatora Hrvatskih emigranata osuđenog po Njemačkom sudu na doživotni zatvor. Iako je na startu svoje karijere dobila stipendiju Fulbrighta uz obećanje da će doktorirati to se nikad nije dogodilo! Čak štoviše, dobila je od njih i priznanicu i tako postala jedina osoba kojoj je to uspjelo bez završenog doktorata!
Zahvaljujući Hrvatskim patriotima u SAD-u koji su spriječili njezino daljnje širenje prema grabežu važnih međunarodnih pozicija, "unuka kvarnerskog partizana" pronašla je mjesto zaposlenja u Splitskoj ustanovi doktrinacije orjunaških kadrova. Još jedan “konzultant” budućih kadrova uz Matu Granića!
Gordan Grlić Radman iznikao je iz obitelji sesvetskog komunističkog tajkuna koji je bio direktor Mesne industrije Sljeme, dakako pokojne, koju je za 1 kunu privatizirao dok su za ideale stvaranja Hrvatske države hrabro ginule tisuće dragovoljaca. On se odlično uklopio u ergelu koju vodi dijete majora KOS-a i "vojne lekarke", dakle ni on nije iznenađenje s takvim odnosom prema Hrvatskoj, jer mu je ona podvaljena protiv njegove volje kao i desecima tisuča ostalih nelustriranih komunističko jugoslavenskih obitelji!
Nažalost, 45 godišnje trovanje Hrvata anti-Hrvatstvom u zloglasnoj komunističkoj jugoslaviji (1945/1990) pa iza toga 22 godišnje nametanje izmišljene krivnje zbog NDH-zije, srbočetničko kulturno posrbljavanje (2000/2022) i napokon i ne zadnje ali naj odvratnije, domaći izdajnici koji uz sve navedeno i pljačkaju našu domovinu, još i danas imaju ogroman utjecaj na našu stvarnost!
Dragi moji Hrvati, potrudimo se svi skupa izgraditi našu Hrvatsku domovinu kao uspješnu zajednicu Hrvatskog naroda koja će baštiniti postulate života, slobode, naše kulture i jednakog prava za sve nas.
Najbolji put ka tome je stalno razotkrivanje nečasnih radnji beskorisnih političkih aktera koji svjesno, nebrigom ili neznanjem rade na rastakanju Hrvatske državnosti. Ovo pismo cijenjene i uvažene gospođe Pejaković je najbolji primjer kako to treba činiti.
Za stvarno slobodnu i demokratsku Hrvatsku!
Kompletan sadržaj na ovim stranicama © Hrvatski Filmski Institut. Sva prava pridržana