Barbara Habuš

SRBSKI RATNI ZLOČINAC ALEKSANDAR VASILJEVIĆ 

OSUĐEN NA 20 GODINA ZATVORA!

U odsutnosti i u medijskoj tišini, pred županijskim sudom u Osijeku ovih je dana na 20 godina zatvora prvostupanjski osuđen srbski zločinac komunistički general Aleksandar Vasiljević, ratni šef Uprave bezbednosti JNA, kolokvijalno KOS-a.

Vasiljevića se teretilo da je kaznena djela počinio kao načelnik Uprave sigurnosti tadašnjeg jugoslavenskog Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (SSNO), u vrijeme oružanog sukoba na teritoriju Republike Hrvatske, između regularnih oružanih snaga Hrvatske vojske i policije s naoružanim paravojnim postrojbama pobunjenih Srba i snagama Jugoslavenske vojske (JNA).

Nakon što su po naredbi Uprave sigurnosti tadašnjeg jugoslavenskog SSNO, od 10. listopada 1991., osnivani logori za ratne zarobljenike u mjestima na teritoriju Srbije i Hrvatske - Begejci, Stajićevo, Sremska Mitrovica, Niš i Stara Gradiška, Vasiljević je, kao načelnik navedene Uprave, za stvarne zapovjednike logora postavio sebi podređene pripadnike organa sigurnosti i poslao više grupa oficira sigurnosti na ispitivanje ratnih zarobljenika, istaknulo je u optužnici Tužiteljstvo.

U te je logore u Srbiji od početka oktobra 1991. do maja 1992. godine s područja Osijeka, Vukovara, Karlovca, Stare Gradiške, Slunja te drugih mjesta u Hrvatskoj, protupravno dovedeno i zatočeno civilno stanovništvo te više stotina zarobljenih pripadnika oružanih postrojba Republike Hrvatske.

Uslijed takvog zlostavljanja, u srbijanskim logorima Begejci, Stajićevo, Sremska Mitrovica, Niš i Stara Gradiška ubijeno je 19 hrvatskih zarobljenika, veći broj zatočenih civila i ratnih zarobljenika je zadobio teške i po život opasne ozljede, s posljedicama trajnog narušenja zdravlja, dok je više žena sustavno silovano i seksualno zlostavljano.

Vasiljević je optužen da je kao odgovorna osoba, znao da njemu podređeni, ali i pripadnici drugih postrojba, hrvatske zatočenike ubijaju i muče te da prema zatočenim civilima i zarobljenicima nečovječno postupaju, ništa nije poduzeo da se takva ponašanja suzbiju i počinitelji kazne, pristajući time na protupravne radnje i njihove posljedice.

Obrazlažući nepravomoćnu osuđujuću presudu Vasiljeviću na 20 godina zatvora, predsjednik Sudskog vijeća Zvonko Vrban kazao je kako Vasiljevićeva krivnja proizlazi iz prikupljenih dokaza, iskaza svjedoka, pregledane materijalne dokumentacije te iskaza samog okrivljenika.

Sud smatra nespornim da je Vasiljević naložio organizaciju logora u Srbiji, u koje su dovođeni hrvatski civili i ratni zarobljenici, i u kojima su postavljeni formalni zapovjednici iz tadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA), ali su logorima zapravo upravljali Vasiljevićevi podređeni iz Službe državne sigurnosti.

"U logorima su zatočenici svakodnevno fizički i psihički mučeni i zlostavljani, kroz ispitivanja koja su provodili pripadnici srbijanske Službe državne sigurnosti, a što je Vasiljević znao, ali nije spriječio, niti je osigurao primjerene uvjete za život zarobljenih osoba; pa je u takvim nehumanim uvjetima svakodevnog zlostavljanja 19 zatočenika usmrćeno, a velikom broju osoba je narušeno zdravlje", rekao je sudac Vrban.

Istaknuo je kako Iskazi svjedoka, predstavnika hrvatskih vlasti, koji su pregovarali o puštanju zarobljenih osoba iz logora u Srbiji, govore da je Vasiljević bio glavna osoba s kojom se o tome pregovaralo i da je bio upoznat sa stanjem u logorima, jer ih je obišao u prosincu 1991. te dao nalog da se logori Begejci i Stajićevo zatvore, a zarobljenici prebace u Sremsku Mitrovicu i Niš.

Za masovne likvidacije civila na Ovčari nikad nije odgovarao

Za masovne likvidacije civila na Ovčari general Vasiljević nikada nije niti optužen, unatoč tome što dokazi izvedeni pred sudovima za ratne zločine u Beogradu i u Haagu nedvosmisleno ukazuju na njegovo sudjelovanje u pripremi “operacije” likvidacije. Ne samo da nije bio optužen, već je postao svjedok tužitelja i u Beogradu i u Haagu, on im je birao svjedoke koji će odgovornost za zločin skrenuti od strukture KOS-a prema njihovim lokalnim suradnicima…

Da se za sustavne ratne zločine, koje je JNA sa srpskim vojskama počinila u Hrvatskoj, ikada sudilo najodgovornijima u tom sustavu, šef KOS-a Aleksandar Vasiljević svakako bi imao počasno prvo mjesto na optuženičkoj klupi. Umjesto toga, on je postao onaj koji optužuje, onaj koji utječe na sadržaj optužnica i u Beogradu i u Haagu, onaj čiju su odgovornost hrvatske institucije desetljećima sustavno ignorirale. Kao da i njima na daljinski upravlja Aca Vasiljević.

Možete li zamisliti da šef ruske vojno-obavještajne službe GRU, koja je starija “sestra” KOS-a, admiral Igor Kostjukov, postane savjetnik međunarodnih tužitelja u istragama zločina na ukrajinskim okupiranim područjima? A da ga Ukrajina pusti – da samo radi svoj posao?

U javnom prostoru i medijima ne postoji svijest i kolektivno sjećanje na najpoznatije specijalne operacije KOS-a.

No ono što je danas za Ukrajinu nezamislivo, u Hrvatskoj je postalo desetljećima uobičajeno. Nitko nije niti primijetio da, u dvadesetak godina nakon puštanja hrvatskih zatočenika iz srpskih logora, DORH nije napravio niti jednu istragu zločina u tim logorima, koji vode izravno do Vasiljevića.

Da se uz blagoslov politike međudržavnim sporazumom odrekao nadležnosti za zločine u tim logorima. Da je Beogradu prepustio istrage za Ovčaru, uključujući i dokumentaciju haaških istražitelja. Da do današnjih dana nije istražio niti jednu operaciju JNA u ratu protiv Hrvatske, niti ulogu KOS-a u tim operacijama.

Da u javnom prostoru i medijima uopće ne postoji svijest i kolektivno sjećanje na najpoznatije specijalne operacije KOS-a koje su služile međunarodnoj difamaciji Hrvatske kao “ustaške” države ili sijanju unutarnjeg razdora i nepovjerenja: od postavljanja eksploziva u židovskoj općini i na židovskom groblju u Zagrebu u ljeto 1991. u izvedbi KOS-ove terorističke skupine Labrador, do KOS-ove operacije Opera u sklopu koje su montirane i plasirane priče o izdaji hrvatskoga državnog i vojnog vodstva.

Najpoznatija među njima bila je tzv. Optužnica za izdaju Vukovara, koja je podmetnuta na čitanje Siniši Glavaševiću, od iste one KOS-ove strukture koja ga je nekoliko dana kasnije planski i ciljano likvidirala na Ovčari.

Srbski zločinac general Aleksandar Vasiljević, ratni šef Uprave bezbednosti JNA, kolokvijalno KOS-a.

Tko danas u Hrvatskoj uopće može na slici prepoznati 

srbskog zloćinca Aleksandra Vasiljevića?

Još slabije se u hrvatskom javnom prostoru razabire KOS-ova uloga u osnivanju raznih antiratnih kampanja, u osnivanju NGO-a za istraživanje (mahom hrvatskih) ratnih zločina, operacija infiltracije KOS-ovih agenata u hrvatsko pravosuđe, politiku, medije, još u fazi pripreme osvajačkog rata protiv Hrvatske, na čemu su poslije srbske službe samo nastavile graditi svoje operacije u sklopu novog političkog projekta –”srbskog sveta”.

Uostalom, tko danas u Hrvatskoj uopće može na slici prepoznati Aleksandra Vasiljevića? A po operativnoj moći se u vrijeme rata protiv Hrvatske mogao mjeriti jedino sa Slobodanom Miloševićem. Njegov je najveći uspjeh zapravo to što su njegove operacije u Hrvatskoj do danas ostale uglavnom javno neprepoznate i što je njegova uloga u tim operacijama ostala javno neprimijećena.

Što onda znači osuditi u odsutnosti jedva prepoznatljivog i duboko umirovljenoga generala Vasiljevića, tridesetak godina poslije zločina za koje je odgovoran, na zatvorsku kaznu koju nikada neće služiti?

Prvo, presuda osječkog suda izvukla je bivšeg šefa KOS-a i barem dio njegovih ratnih djelatnosti na svjetlo dana, dajući im sudski pečat zločina.

Drugo, pokazala je da osobne inicijative upornih pojedinaca ipak mogu pokrenuti duboko kontaminirani hrvatski sustav, koji je godinama (barem pasivno) štitio Vasiljevića.

Treće, iz presude proizlazi odgovornost za zločine u logorima njegovih nižih oficira koji su još uvijek aktivni u projektu širenja “srbskog sveta”.

I četvrto, možda je ipak netko i pročita, usprkos političko-medijskoj šutnji koja je pratila i suđenje i presudu.

Osuda na kaznu koju nikad neće odslužiti je - podsjetnik da su izbori blizu i da HDZ, lijeva frakcija komunističke partije, poručuje naivnim Hrvatima: Glasujte za nas, mi smo vaši! Zanemarite Pupovca i 3 srbska predstavnika u Saboru,  zanemarite Bleiburg i Hude jame, zanemarite kosture po Hrvatskoj i Sloveniji, zanemarite HRT, HINA-u i pljačku Hrvatske, zanemarite što mladi napuštaju domovinu. Osudili smo bivšeg šefa KOS-a ….. zar to nije dovoljno!?

KOS-ova grupa kodnog imena Slog je bila zadužena za medije. Preko 300 novinara i medijskih urednika je KOS 91. držao pod kontrolom u Hrvatskoj a ovi danas su njihovi sljednici. Grupa Labrador je bila zadužena za podmetanje eksploziva na židovsko groblje i ispred Židovske općine. Ukupno je postojalo 13 KOS-ovih štakorskih grupa precizno raspoređenih po Hrvatskoj a još jedna od poznatijih je bila Opera (Operativna grupa za propagandni rat). Tu su još bile grupe u pravosuđu, sindikatima itd.

Za kreiranje operativnog djelovanja vojnog vrha srbo-komunističke vojske JNA najodgovorniji je Aleksandar Vasiljević. Na suđenjima Miloševiću ovaj srbski general imao je ciljnu amneziju svaki put kada je trebalo prikazati neki konkretni događaj, iako je po svojoj službenoj dužnosti morao sve znati!

Srbija je sponzorirala rat u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Radikalna srbska stranka formirala je dobrovoljačke odrede koji su slani na Slavonsko ratište.

Kao Svjedok Haga

Vasiljević: Iz oba dokumenta se vidi da su jedinice koje su upućivane po relaciji nekih stranaka iz Srbije na teren bile naslonjene na komande JNA gde su dobijale vozila ili tankirale gorivo na vojnim pumpama, jer znam da je Branislav Vakić bio član SRS-a.

Sudac: U kojoj mjeri se DB infiltrirala u političke, opozicione stranke u to vrijeme?

Vasiljević: DB Srbije imala je kvalitetne pozicije u gotovo svim opozicionim strankama i partijama.

Kroz ove i ine odgovore Vasiljević tvrdi da su sve obavještajne službe bile podređene zloćincu Slobodanu Miloševiću kao predsjedniku Jugoslavije. Navodi zaključak da, ukoliko su članovi tih službi bili infiltrirani i u opozicione stranke, onda je Milošević bio odgovoran i za poteze tih stranaka, odnosno njihove paravojne aktivnosti na ratištu. 

Vasiljević je kao načelnik KOS-a, čiji je posao na terenu bio kontrola i koordinacija svih rodova vojske i paravojnih jedinica, “proizvodio” sve one buduće generale-zločince, kao što su Alija Delimustafić, Seher Halilović, Agim Čeku i ostali. Govoreći o formiranju Šeste ličke divizije u kolovozu 1991, povezuje Republiku Srpsku Krajinu i Milana Martića, kao i Arkana i Kapetana Dragana, Vojislava Šešelja... 

Na pitanje kako su navodno otkrili zločin u Lovasu 23. listopada 1991, Vasiljević kaže da je dobio kratku i nepotpunu informaciju od odjeljenja bezbednosti Prve vojne oblasti o tome da je jedna veća grupa civila stradala na minskom polju na koje ih je kao živi štit poterao odred Dušan Silni uz pomoć TO Valjeva.

Kako je Vasiljević opisao događaje na Ovčari 1991. godine.

Vasiljević: Ja sam sa Zjajom Murisom imao vrlo kratak kontakt u januaru 1993. zbog nekih optužbi da sam maltene ukrao neki novac iz Vukovara. Pošto je Muris bio komandir specijalne policijske jedinice, hteo sam od njega da čujem o čemu se radi jer nisam ništa znao. Tada mi je rekao da je bio angažovan na tom zadatku i poslat na Ovčaru. U najkraćem mi je ispričao da su iz bolnice zarobljenici bili evakuisani i prebačeni na Ovčaru gde se nalazila 80. motorizovana brigada iz Kragujevca. Njega je uputio neko iz gardijske brigade sa nekoliko policajaca da vidi šta se događa, čuo je pucnje i o tome preko radio-veze obavestio komandu brigade. Odgovoreno mu je: "Vrati se nazad, to više nije vaš problem". Nakon izvesnog vremena saznao je da su tu vukovarski teritorijalci streljali oko 160 civila. Da su ove informacija tačne, potvrđuju mi i novinari na terenu.

Ovome svakako treba dodati da je srbin Miodrag Lančužanin (kameni) i njegov odred Leva supoderica u sastavu štaba TO Vukovar, učestvovao u likvidacijama, i da pri tom nije legalno pridodat vukovarskim teritorijalcima.

Vasiljević je sa Pavkovićem, odgovoran za organizaciju tog zločina. Odredio je one koji će izvršiti selekciju onih koji će biti odvedeni iz bolnice i streljani. Druga grupa ljudi vodi te ljude iz bolnice, a treća grupa ljudi konkretno strelja zarobljenike. Pavkovićev zadatak bio je da zadrži snage OEBS-a i UN i ostalih dok se ne izvrši zločin.