Dr. sc. Stjepan Šterc

HEJ, LJUDI STANIMO NA LOPTU!

Iza njih ostaje praznina ne samo u prostoru, nego i u srcima. 

Hrvatska se “koaliciona” izvršna nedodirljivost i samovoljnost u provođenju politike interesne ideologije, s prevladavajućim tehnikama ostavljanja dojma i futurističkim najavljivanjima konačnog provođenja “najvažnijeg cilja” nastupajućeg desetljeća, potvrdila ne zna se koji put bez imalo izraženog osjećaja zabrinutosti, odgovornosti i potrebnosti.

Podcjenjivanje, minimaliziranje, negiranje i gotovo brisanje je svog

izvanstranačko/partijskog stručnog, znanstvenog i općenito javnog racionalnog

okruženja i mišljenja upravo u predizbornoj godini doseglo razinu uopće upitnosti smisla tako postavljenog vladanja i javnog djelovanja izvan političkih zatvorenih krugova prema njemu.

Potpuni izostanak logičnih i razumnih poveznica između dvaju svjetova

galaktičkih udaljenosti hrvatskom društvu i sve praznijem hrvatskom prostoru

donosi dodatnu neuređenost i podvojenost nakon koje nemirne duše svatko racionalan mora konstatirati stanje uz staru uzrečicu uvijek korištenu na putu prema neizvjesnosti – nema dalje. Doživljaji su na političkom vrhu jednostavno prikovani uz pozicijske mogućnosti zbrajanja političke i derivirajuće prateće korisnosti pa su slike s tog istog vrha hrvatske stvarnosti, kakvu doživljava većinski puk izvan vladajućeg kružnog toka, tehnikama europskog modernizma i privilegiranih europskih vrijednosti postale nemoguća misija vrednovanja.

Odanost i podanost

Program se interesne ideologije nastavlja dalje s tek malim parlamentarnim

raspravnim poteškoćama, koje se rješavaju jednostavnim usmjeravanjem podizača ruku i njihovim nevjerojatnim potvrđivanjima odanosti, podanosti i zadivljenosti, iza kojih ne stoje ni elementarne svakodnevne socijalne, stambene, radne, financijske i slične potrebe izvan kružnog hrvatskog puka. 

Prema nacionalnom idealizmu snage dohvata konačne poslijeratne slobode, tako ustrojeni mehanizam zadržavanja izvršnih poluga političke, materijalne i financijske moći djeluje posebno na hrvatsku mladost poput putokaza kojim ona treba poći. Koga uopće u zatvorenom političkom “koalicionom” i manjinskom krugu može uznemiriti službena statistička egzaktnost, prema kojoj samo u tri godine samo prirodnim putem iz Hrvatske nestaje populacijska brojnost gotovo dviju Ličko-senjskih županija? Nije to dugoročnost u kojoj postoji moguće vrijeme popravaka političke negacije hrvatskog demografskog nestanka niti nam ona može zaustaviti slobodan pad, već je to nadolazeće vrijeme novih, još većih demografskih destrukcija prema kojima su sva graditeljska, valutna, graničarska i općenito materijalna umijeća neusporediva.

Europske vrijednosti na djelu u Hrvatskoj koja se populacijski prazni i nestaje i sva narodna financijska valutna i zajamska postignuća, ne mogu niti će biti nadomjestak najvrednijeg potencijala kojeg Hrvatska gubi svom silinom, i to bez prestanka. Futurizam političkih obećanja s lako izgovaranim političkim notama po već isprobanim taktovima ukupnu hrvatsku društvenu i prostornu neuređenost čini dodatnim potisnim faktorom prema hrvatskoj mladosti. Gotovo kao osvjetljavanje njezina puta prema novim izazovima daleko od hrvatske političke nedodirljivosti i iracionalne izvršne i parlamentarne forme provodljivosti.

Korištenje termina razvoj i strateški ciljevi omiljeni su komunikacijski i piarovski

prigodničarski futurizam koji nimalo ne blijedi u novim europskim okolnostima, već je zapravo očekivani i jedino mogući nastavak provođenja nasljedne i interesne ideologije zatvorenog političkog okružja. Odvojenost se od hrvatske stvarnosti i pozicijskog europskog prizemlja time samo pojačava, dok se unutarnje zadovoljstvo, uvijek potvrđivano osmijesima i zadivljenim pogledima prema političkom vrhu, još više izražava. 

Primjer nedavni

“Plenković: Hrvatsku smo doveli među 15 najrazvijenijih zemalja, obitelji će za 7 godina vagati isplati li im se odlaziti” (Jutarnji list, 21. 2. 2023.). Prigodničarski su skupovi uz ozarena lica sljedbenika uvijek idealna prilika izgovaranja osobnih političkih doživljaja jer se na njima nikad u pokornosti kružnog toka ne može očekivati otvaranje hrvatske stvarnosti niti se može očekivati izričaj: halo, ljudi, stanimo barem malo na loptu, pa nama samo u tri godine prirodnim putem nestaju gotovo dvije Ličko-senjske županije.

Najsiromašnija zemlja

Nije to par stotina ljudi ili nekoliko tisuća ljudi, već je to nevjerojatnih više od 70.000 ljudi kojih više nema i iza kojih ostaje praznina ne samo u prostoru, nego i u srcima. Novinarski je odgovor na hrvatsko podizanje u još zatvoreniji krug od 15 najrazvijenijih zemlja stigao brzinom svjetlosti u egzaktnoj formi potvrđivanja hrvatskog europskog prizemlja, dok bi pak u projekcijskom smislu u toj novoj zatvorenosti razvojne i strateške (demografske) stvari izgledale za Hrvatsku još pogubnije, ali to naravno osmijehe i zadovoljstva političkog pozicijskog postojanja ne bi nimalo ublažilo niti bi ih skidalo s novinarskog uslužnog dohvata.

“Hrvatska je po osobnoj potrošnji među najsiromašnijima u Europskoj uniji. U njoj su plaće među najnižima u Europi, a 19 posto građana je u riziku od siromaštva. To je zemlja u kojoj je korupcija svakodnevni problem, u kojoj se zapošljava preko veze, i iz koje ljudi odlaze jer ne žele raditi za nikakve plaće” (Net.hr. 21. 2. 2023.).

Posebna je zanimljivost jasno uočljiva kako ni jedna ni druga strana ne spominju silinu demografske destrukcije i pokazatelje nestanka, apsolutno prema svima racionalnima najvažnijeg pitanja, problema, čimbenika, sadržaja i temelja i strategije i razvoja. Zavladao je opći muk uz potiho suglasje oko neupitne istine o svemu navedenom u slučajnim i neformalnim susretima i izričajima.

Koliko je samo puta izgovoreno sa samog političkog izvršnog vrha kako je upravo demografska problematika ili, kako učestalo izgovaraju, demografska revitalizacija “pitanje svih pitanja”, “strateški politički cilj”, “pitanje opstanka hrvatskog naroda”, “glavni zadatak u ovom desetljeću” ili općenito rečeno najvažniji problem današnje Hrvatske koji ostavlja izravne negativne tragove u svim djelatnostima i područjima oko nas i kako se demografskim slomom ugrožava i nacionalna sigurnost.

Strateški cilj

Koliko se pak puta ukazivalo konkretnim, egzaktnim i službenim podacima na silinu demografskih negativnosti praktički sa svih stručnih i znanstvenih razina koje nije mogao negirati ni jedan politički izričaj, a danas više nema gotovo ni jednog znanstvenog skupa (osim onog politički i ideološki nasljedno organiziranog i postavljenog po selektivnim pozivima), na kojem zaključci nisu intonirani po obrascu – što će nam sve ostalo ako demografski nestajemo.

Komu je danas uopće više demografski problem u Hrvatskoj nevažan i koja bi ga politička opcija negirala uza sve brojčane i trendovske negativnosti koje nas sa svakim novim podatkom neumoljivo sustižu? Ima takvih naravno i u Hrvatskoj, ali takvima, bili oni pojedinci ili stranačko/partijski saveznici, hrvatska razvojna budućnost nije primarni politički cilj djelovanja u Hrvatskoj. Zato izgovarati kako su svi glavni ciljevi koji su postavljeni ispunjeni, zvuči kao politička izgubljenost ili pak kao potvrda namjere trenutnog izvršnog političkog saveza vezanog uz demografski nestanak Hrvatske.

Zaključke svi mogu donositi sami uz puno puta priložene pokazatelje i trendove, a mogu se postaviti i poneki upiti iz okruženja ili bi već bilo vrijeme za njih. “Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice i hrvatske Vlade Andrej Plenković u petak je u Rijeci ocijenio da je ta politička stranka ostvarila sve glavne ciljeve koje si je postavila, održala političku stabilnost i zadržala visok rejting” (tportal.hr, 24. 2. 2023.).

Upit je nakon ovog izričaja logičan. Nije li glavni programski cilj političkog djelovanja ispisan i sto puta izgovoren bio upravo demografski opstanak hrvatskog naroda? Međutim, čekanje se na ispuhivanje demografske problematike iz javnosti nije isplatilo, a osluhnuti poneki put ili barem po ovom pitanju znanost, izgubljena je politička navika trenutnih izvršitelja u Hrvatskoj.

“… Politički suparnici ove stranke svode svoju politiku na netrpeljivost, upućivanje uvreda i ružnih riječi HDZ-u, te ih odlikuje bijes i zavist što nisu na HDZ - ovu mjestu. Tako se stvara dojam nezadovoljstva i nepovoljnog ozračja u stanovništvu, a ostvareni rezultati i brojke ih demantiraju, rekao je Jandroković” (tportal.hr, 24. 2. 2023.).

Nemjerljivi gubici

Pitanje? Jesu li gubici prirodnim putem (više umrlih nego rođenih na godišnjoj razini) hrvatske domicilne populacije u posljednjih sad već gotovo sedam godina više od 135.000 osoba ostvareni rezultati koje brojke potvrđuju? Ili što je to uopće važnije od ovakve siline demografskog nestanka; mostovi, ulasci u saveze, zamjena valute ili se smatra i politički procjenjuje kako se demografsko pitanje u usmjeravanoj javnosti dovoljno ispuhalo pa o njemu ne treba govoriti kao o posebnom problemu u Vladi, Saboru, stranci, koalicijskim zborovima, odboru…

Svakom je dobronamjernom jasno kako glavni cilj nije ispunjen jer depopulacija između dva posljednja popisa stanovništva veća od 400.000 osoba i gubitak u samo tri godine (posebno i ne znamo koji put ponavljamo) više od 70.000 osoba prirodnim putem ili gotovo dvije Ličko-senjske županije najveći je mogući gubitak za Hrvatsku i najveća politička pogreška nečinjenja. Mogu se izvlačiti kakve god se žele brojke i činiti usporedbe s drugima u uvjetima novog europskog unionizma, ali se ničim ne može prikrivati politička mirnoća po demografskom pitanju i neposluh prema egzaktnim pokazateljima i znanstvenim projekcijama ukazivanim praktički sa svih stručnih i znanstvenih razina.

Predsjednici svih triju političkih razina u svom brojnom radnom okruženju nemaju potrebu spoznaje o najvažnijoj problematici današnje i buduće Hrvatske niti imaju potrebu konačno sazvati nakon svih ovih pokazatelja javnu raspravu o istoj, iako ona već podulje nije ideološko, svjetonazorsko, političko, religijsko i slično pitanje, već primarno zajedničko i strateško nacionalno. Vrijeme je, gospodo, za ključnu problematiku koju dosad niste ispunjavali u skladu s hrvatskim razvojnim potrebama niti ste htjeli prihvatiti njezino primarno političko značenje u javnom, izvršnom i parlamentarnom djelovanju.