Matija Hunjadi

U SAD-u UHIĆEN SRBSKI ZLOČINAC

Američke vlasti u četvrtak su uhitile Srbina Jugoslava Vidića, osuđenog u Hrvatskoj na dvadeset godina zatvora zbog ratnog zločina u Petrinji.

Srbski ratni zločinac Jugoslav Vidić je američkim vlastima lagao da je služio vojsku samo od 1988. do 1989. u JNA, ne spomenuvši da je bio u vojsci pobunjenih hrvatskih Srba od 1991. do 1995. godine. Prvo je lagao američkoj imigracijskoj službi u Rumunjskoj, potom pri prijavi za boravištem u SAD-u 1999., pa 2005. u uspješnom pokušaju da dobije državljanstvo i konačno 2017. kad ga je ispitalo američko ministarstvo sigurnosti.

Srbski ratni zločinac Vidić je lagao i da nikad nije bio optužen za kršenje nekog zakona te da nikad nije sudjelovao u ubojstvu nekoga zbog etničkog porijekla ili političkog mišljenja, objavilo je američko ministarstvo pravosuđa. 

U Hrvatskoj je bio do operacije Oluje, a u Ameriku je otišao 1999. sa statusom izbjeglice. Američko državljanstvo dobio je 2005. godine, prenosi Cleveland Times. Zbog laganja vlastima sad mu prijeti do 15 godina zatvora.

Na saslušanju u četvrtak rekao je da se ne smatra krivim, prenosi medij iz Ohija. Tužitelj Jerome Teresinski tijekom saslušanja je rekao da će za Vidića tražiti pritvor dok traje proces. Iduće saslušanje je 2. veljače. "On je ratni zločinac i lagao je FBI-ju o tome. Vjerujemo da bi pobjegao kad bi ga pustili s jamčevinom", rekao je Teresinski, spomenuvši i optužnicu u Hrvatskoj.

Srbski zločinac Vidić je u SAD-u prvo radio u supermarketu, a potom i u lokalnoj mesnici. Tamo je optužen da je seksualno uznemiravao četiri žene, zbog čega se njegov poslodavac nagodio i platio odštetu, piše Cleveland Times. Kasnije je otvorio tvrtku “Jugo‘s Inc” u Ohiu koja je prodavala kobasice. Lokalne službe 2019. su otkrile da je prodavao meso koje nije prošlo inspekciju pa mu je oduzeta dozvola.

Danas stanovnik Parma Heightsa, zapadnog predgrađa Clevelanda, 55-godišnji srbski okrutni zločinac Vidić 1998. je na sudu u Sisku optužen za ratni zločin i osuđen na 20 godina zatvora. Kao pripadnik zločinačkih srbskih Crvenih beretki u rujnu 1991. ubio je svog bivšeg kolegu Stjepana Komesa jer se bio rukovao s predsjednikom Franjom Tuđmanom! U krugu Gavrilovića 16. rujna 1991. godine ubijeno je troje muškaraca, a Vidića se tereti da je tog dana u oklopnom vozilu ušao u krug tvornice. On je Komesa izvukao iz skupine zarobljenika te mu odsjekao ruku u laktu, jer se ranije rukovao s predsjednikom Franjom Tuđmanom prilikom njegova posjeta Petrinji. Komes je od rane iskrvario te je nakon Oluje njegovo tijelo pronađeno u masovnoj grobnici te je ekshumiran i identificiran.

srbski zločinac Jugoslav Vidić

Zločini u Petrinji

“Kao srpski paravojnik počinio je brojna zlodjela na Petrinjskom području. Srbijanac Jugoslav je bio iz Benkovca, a radio je u tvornici mesa Gavrilović. Jednom je prigodom zajedno sa skupinom četnika došao u krug tvornice i istjerao radnike iz pogona. Žene je skinuo do gola a onda je primijetio čovjeka koji se nekom prigodom rukovao s predsjednikom Tuđmanom. Jugoslav mu je pružio ruku kao da će ga pozdraviti, a kada mu je ovaj nesretnik htio otpozdraviti pružanjem ruke, on mu je odsjekao mesarskim nožem do lakta. Iskrvario je, a njegov leš je naknadno pronađen”, ispričao je Ivica Pandža – Orkan.

Osim ovog zločina, srpska vojska je počinila brojne zločine u u krugu Gavrilovića i Petrinji. Samo nakon okupacije u Petrinji i okolici je ubijeno više od 350 civila Hrvata. Ubijeni Hrvati uglavnom su bile starije osobe koje su ostale jer su vjerovale da oni nisu nikome ništa nažao učinili. Prognanim Petrinjcima nikad nije moglo biti shvatljivo kako su se sva ta zla i ubojstva u Petrinji dogodila pred očima više od osam tisuća Srba, koji su ostali u Petrinji poslije odlaska prognanika. Mnogi od tih Srba što su ostali, s oružjem u ruci samo su mirno gledali kako u plamenu nestaju kuće njihovih susjeda, s kojima su gotovo pola stoljeća složno živjeli.

Zločini agresorske srpske vojske u Domovinskom ratu bili su svakodnevni, brutalni i bez milosti. Cilj je bio etničko čišćenje i genocid nad Hrvatima i ne-Srbima na liniji Virovitica-Karlovac-Karlobag. Osvajanjem Petrinje, a prije toga Gline, Topuskog i Kostajnice, četnici su došli do Kupe i zamišljene granice Velike Srbije.

Srbska vojska, u kojoj je bio veliki broj Srba s Banovine, počinila je brojne zločine u Petrinji i okolici. O dimenzijama zločina Petrinji govore podaci da je ubijeno oko 350 civila Petrinjaca i više od 250 branitelja Petrinje. Na području grada nalazi se nekoliko masovnih grobnica.

Od početka rujna pa sve do pada grada vodile su snažne borbe malobrojnih i slabo naoružanih branitelja Petrinje sa JNA i mjesnim četnicima iz Petrinje i okolnih pravoslavnih sela. Dana 16. rujna zloglasni general Tarbuk naredio je masakr. Kod Vile Gavrilović, nekadašnjeg luksuznog ugostiteljskog objekta, dogodio se stravični zločin: Srbi iz Petrinje i okolice su zarobili 23 hrvatska vojnika i policajca, branitelja Petrinje, te njih 17 strijeljali. Već 18. rujna malobrojni branitelji branili su posljednje dijelove grada u povlačenju u Petrinji, a pod jakom vatrom 21. rujna u 18,30 pao je stari hrvatski grad Petrinja u ruke okupacijske JNA i paravojnih postrojbi hrvatskih Srba.

Tijekom velikosrpske agresije i okupacije u Petrinji i okolici je ubijeno više od 350 civila Hrvata. Ubijeni Hrvati uglavnom su bile starije osobe koje su ostale jer su vjerovale da oni nisu nikome ništa nažao učinili. Prognanim Petrinjcima nikad nije moglo biti shvatljivo kako su se sva ta zla i ubojstva u Petrinji dogodila pred očima više od osam tisuća Srba, koji su ostali u Petrinji poslije odlaska prognanika. Mnogi od tih Srba što su ostali, s oružjem u ruci samo su mirno gledali kako u plamenu nestaju kuće njihovih susjeda, s kojima su gotovo pola stoljeća složno živjeli.

Jedno od najgnjusnijih ubojstava dogodilo se u noći s 4. na 5. studenoga 1991. godine. Petrinja je već gotovo dva mjeseca bila okupirana. Zauzele su je snage JNA i četnici, a Milan Kozbašić, Hrvat po nacionalnosti, ostao je sa svojom obitelji, suprugom Gordanom, te djecom Alenom(8) i Tamarom (13) u svom domu u Ulici Ivana Meštrovića 11. Tamo je cijela obitelj ubijena, zajedno s djecom.

Najveći broj počinjenih ubojstava nad preostalim hrvatskim civilima na petrinjskom području zabilježen je između rujna i prosinca 1991. Zločini su nastavljeni sve do lipnja 1992., kada je u samom gradu Petrinji ubijeno ili nestalo više čitavih obitelji i supružnika, zatečenih u svojim kućama, poput obitelji Kozbašić.