Barbara Habuš

31 OBLJETNICA MEĐUNARODNOG PRIZNANJA HRVATSKE DRŽAVE

Republika Hrvatska ove godine obilježava 31. obljetnicu međunarodnog priznanja i 25. obljetnicu završetka mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.

Datumi 15. siječnja 1992. i 15. siječnja 1998. ključni su i sudbonosni u suvremenoj hrvatskoj povijesti i za hrvatsku državnost, odnosno samostalnost i puni suverenitet. Dan međunarodnog priznanja Hrvatske spomen je na trenutak kada je svijet priznao neovisnost hrvatske države, a mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja pod puni suverenitet i ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske vraćen je posljednji dio dotad, od strane Srbije okupiranog hrvatskog teritorija, bez ispaljenog metka ni izgubljenog ljudskog života. Zahvaljujući iznimnoj hrabrosti i nesebičnoj požrtvovnosti hrvatskih branitelja, uz jedinstvo i podršku hrvatskog naroda u domovini i dijaspori, ostvaren je višestoljetni san o slobodnoj Hrvatskoj Državi.

“Stoga”, ističu iz Vlade Republike Hrvatske, “ova dva povijesna događaja obilježavamo zajedno na današnji dan, uz ponos na sva zajednička postignuća u protekla tri desetljeća i s trajnom zahvalnošću hrvatskim braniteljima i svima koji su u Domovinskom ratu podnijeli žrtvu za slobodu Hrvatske.”

“Mirna reintegracija privremeno okupiranih dijelova naše države izniman je uspjeh Republike Hrvatske i jedna od ključnih političkih ostavština prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. To je ujedno i jedna od najuspješnijih mirovnih misija Ujedinjenih naroda od svog osnutka, i postignuće koje ga i danas čini najboljim modelom mirnog rješenja sukoba i reintegracije okupiranih područja i u drugim dijelovima svijeta”, izjavio je predsjednik Vlade Andrej Plenković.

Treba ovom prilikom napomenuti da je reintegracija Hrvatskih dijelova teritorija, okupiranih od strane Srbije, napravljena nakon prihvaćenog ultimatuma međunarodne zajednice o amnestiji srpskih vojnika, četnika i ubojica koji su u četverogodišnjoj srpskoj agresiji na našu državu ubijali i mučili muškarce, žene i djecu, rušili gradove i sela, uništavali infrastrukturu i privredne objekte, pljačkali i razarali Hrvatsku tisućljetnu kulturnu baštinu. Saveznici su prijetili embargom i Haškim sudom. Srpske ubojice i silovatelji nisu nikad pravno kažnjeni već se slobodno šeću našim gradovima a poneki čak i obavljaju zastupničke dužnosti u političkim ustanovama. Uz to, Hrvatske ustanove ih materijalno pomažu kako bi i dalje blatili državu u kojoj žive, koju mrze i protiv koje su se borili. Mi smo jedina zemlja u svijetu koja nagrađuje one, u ovom slučaju srbe, koji su aktivno radili na rušenju i uništavanju naše države. 

“Od zemlje pod vojnom agresijom i dijelom okupiranim teritorijem, Hrvatska je u tri desetljeća prošla zahtjevan put – nakon dugih stoljeća izvojevala je svoje pravo na slobodu, izborila se za međunarodno priznanje te je danas dio užeg kruga od svega 15 zemalja koje su istodobno članice Europske unije, NATO-a, schengenskog prostora i europodručja. To nam sad pruža nove razvojne mogućnosti i obvezuje nas da nastavimo graditi Hrvatsku kao demokratsku, prosperitetnu i međunarodno uvaženu državu, unapređujući blagostanje svakog hrvatskog čovjeka”, izjavio je premijer Plenković.

Erdutski sporazum temelj za provedbu mirne reintegracije

Vlada RH podsjeća da je Erdutski sporazum, koji je bio potpisan 12. studenog 1995., “temelj za provedbu mirne reintegracije okupiranih dijelova istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema te uspješni dovršetak mirovne misije Ujedinjenih naroda kojom je to područje Hrvatska vratila u svoj ustavno-pravni poredak. Njime je od Vijeća sigurnosti UN-a od takozvanih sukobljenih strana zatraženo da se u prijelaznom periodu uspostavi mir i sigurnost. Na području koje je 1991. s opsadom i herojskom obranom Vukovara pretrpjelo ogromne civilne i vojne žrtve, tada je mirnim putem okončan obranbeni rat i uspostavljen mir, pri čemu su izbjegnute nove žrtve i nova ratna stradanja prouzrokovana srpskom agresijom”, dodaju iz Vlade RH.

Erdutski sporazum označio je i početak dvogodišnje prijelazne uprave Ujedinjenih naroda, tijekom koje su mirnim putem vraćeni preostali privremeno okupirani dijelovi Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, što je omogućilo obnovu tih područja, razorenih u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, kao i povratak hrvatskih prognanika i izbjeglica svojim domovima. Posebnu su važnost ovi događaji imali za Vukovar i Vukovarce, koji su nakon više od sedam godina progonstva napokon dočekali siguran povratak u svoj grad. Završetak mirovnog procesa, nakon dvogodišnje prijelazne uprave Ujedinjenih naroda, omogućio je obnovu tih područja, razorenih u Domovinskom ratu, povratak prognanika i izbjeglica te reintegraciju gospodarstva i javnih službi u pravni sustav Republike Hrvatske.

Obilježavanje svećanosti u Vukovaru

Polaganjem vijenaca podno spomen obilježja Domovinskog rata na Memorijalnom groblju u Vukovaru, a onda i svečanom akademijom na kojoj su zaslužnima dodijeljena priznanja, u Vukovaru je obilježena 31. obljetnica međunarodnog priznanja Republike Hrvatske kao i 25 godina od završetka procesa mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja. 

Govoreći o procesu mirne reintegracije gradonačelnik Vukovara Ivan Penava rekao je “da su Hrvatska vojska i provedena vojno redarstvena akcija Oluja bili jedan od preduvjeta pregovora o mirnoj reintegraciji. Trebalo je mudrosti i hrabrosti odlučiti se za proces mirne reintegracije. Bio je mudriji odabir reintegrirati prostor i građane bez žrtava i razaranja. Hvala svima koji su radili na tome naporno, sa puno stresa i koji su nosili svaki dan glavu u torbi. Hvala i drugoj strani koja danas ne bi trebala biti druga strana nego da to bude jedna priča. Za takav proces potrebna je hrabrost, biti ispred svoga vremena i pokazati ljudima put.” rekao je Penava.

Međutim, ukazao je i na neke probleme koje mirna reintegracija nije riješila. Napomenuo je kako nije vidio nikoga iz Generalštaba JNA da odgovara za razaranja i stradanja u Hrvatskoj. Istakao je i kako ljudi ne bi smjeli učiti svoju djecu da ne vole svoja sela, gradove i državu te da to nije dobra politika. Rekao je i kako je do rata na području Vukovarsko – srijemske i Osječko – baranjske županija živjelo oko 600.000 ljudi, a danas oko 400.000.  “Integrirali smo prostor ali dezintegrirali ljude.” rekao je Penava. 

Govorila je i Vesna Škare Ožbolt koja je bila jedna od ključnih osoba mirne reintegracije koja je rekla da je Hrvatska u 25 godina prošla veličanstven put kao i da se sama obranila u ratu. Prema njenim riječima bio je ogroman uspjeh mirno reintegrirati u ustavno pravni poredak Republike Hrvatske prostor Podunavlja koji je tada bio potpuno okupiran i u sustavu Republike Srbije. “To mogu učiniti samo veliki ljudi s velikim idejama. Takvih primjera nema u svijetu i ovaj hrvatski model je po tome jedinstven u svijetu. Ovo je proces koji nikada neće biti završena priča. Potrebno je dalje razvijati ovaj prostor da ne bude prazan jer kada je prazan onda je to strateški opasno.” rekla je Škare Ožbolt. 

Obljetnicu mirne reintegracije uveličao je i predsjednik RH Zoran Milanović koji je rekao “kako je to bio veliki uspjeh Hrvatske te da bi svako vojno rješenje dovelo do ogromnih žrtava i razaranja. Žao mi je što na svečanoj akademiji nije bilo predstavnika podunavskih srba jer je ovo priča radi nas te da su potrebne dvije strane.” Pozvao je predstavnike Srba da u svojim nastupima poštuju hrvatsku državu i da ne govore da je bilo etničko čišćenje jer ga nije bilo. “Kad vidimo saveznike u posljednjih 30 godina, vidim ih u Njemačkoj, Austriji i Mađarskoj. Srbija ne može pretendirati da želi u Europsku uniju, a u isto vrijeme mora znati da dok god misli dizati optužnice protiv naših generala i brigadira u mirovini zbog obrane naših ljudi na njihovu agresiju neće imati našu potporu i mi to ne može tolerirati. To je minimum povjerenja u odnosima. Zapad čeka i otvoren je.” rekao je Milanović.

Na svečanom obilježavanju završetka procesa mirne reintegracije nije bilo predstavnika podunavskih Srba koji su u priopćenju naveli kako neće doći jer gradske vlasti sustavno rade protiv Srba što je notorna neistina i još jedna srpska laž u nizu ostalih ćime i dalje djeluju protiv svoje države u kojoj žive. Poručili su i da je licemjerno obilježavati mirnu reintegraciju a s druge strane ne dozvoljavati uvođenje dvojezičnosti.  Naravno, nisu spomenuli podatak da prema posljednjem popisu stanovništva, srba u Podunavlju nema dovoljno da bi zakonski imali mogućnost dvojezićnosti. Dakle još jedna neutemeljena i lažna destrukcija od strane srba.

Na svečanost nije došao ni premijer Plenković koji je samo par dana prije imao vremena i načina nazočiti skupu srba u Zagrebu na kojem je bio i notorni srpski ministar Dačić koji u zadnjih par godina svugdje i u svakoj prilici proglašava cijeli Hrvatski narod genocidnim a Hrvatsku Državu nasljednicom ustaške NDH. Sramota od strane predstavnika Hrvatske Vlade. Do kada tako?

Na pitanje predsjedniku Milanoviću zašto na proslavi nema premijera Plenkovića ovaj odgovara “Plenković je dao intervju jednoj francuskoj televiziji. Nitko ga u Francuskoj nije ni primijetio. Naravno, radi se u Ukrajini. Premijer otkazuje saborske zastupnike i predsjednika Republike u stranom mediju. Nisam to nikad radio. Ne znam tko to radi. To je dno dna. Za to treba dublja oprema za bušenje. Exxon, BP. Ne možeš ići niže od toga", kazao je Milanović i onda je počeo čitati dijelove Plenkovićev intervju kojeg je hrvatski premijer dao za Kanal 24. "To su riječi koje hrvatski premijer upućuje francuskoj javnosti. To je kad se premijer bavi nečime što je ispod razine premijera. To ne smiješ raditi i onda u to isto vrijeme u Novinarskom domu na proslavu pravoslavnog Božića dolazi mali Slobo. Ministar vanjskih poslova Srbije. I on ti je super, a on je obožavatelj Rusije i Putina. To je u redu, taj je dobar. Njega ćeš prihvatiti, malog Slobu koji je ljubitelj Arkana, a vani vrijeđaš hrvatske zastupnike, hrvatske građane i predsjednika u francuskim medijima", ustvrdio je Milanović.

Dragi Hrvati i Hrvatice, očito je da se moramo potruditi izaći na izbore slijedeće godine i izabrati domoljubne predstavnike naše države koji će vjerodostojno, pravedno i ponosno predstavljati naše nacionalne vrijednosti, našu kulturu i osigurati jamstva naše opstojnosti, sigurnosti i boljitka.

Međunarodno priznanje Hrvatske Države - Povijesni osvrt 

Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ) priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu.

Na današnji dan prije 31 godinu Republika Hrvatska je postala međunarodno priznata zemlja te uspostavila diplomatske odnose s Njemačkom, državom, koja je uz Vatikan, odigrala bitnu ulogu u priznavanju Republike Hrvatske u svijetu. Predsjednik Franjo Tuđman te večeri je, u televizijskom obraćanju naciji, rekao: 

“Današnji dan, 15. siječnja 1992 bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaest stoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti.”

Dana 15. siječnja 1992. godine sve zemlje članice tadašnje Europske zajednice (EZ) priznale su Republiku Hrvatsku kao suverenu i samostalnu državu: Irska, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Engleska. Ovim državama istoga dana istom odlukom pridružile su se Austrija, Bugarska, Kanada, Mađarska, Malta, Poljska i Švicarska. Prve zemlje koje su od 26. lipnja do 14. prosinca 1991. priznale Republiku Hrvatsku kao samostalnu i suverenu državu bile su zemlje koje i same tada nisu bile međunarodno priznate - Slovenija, Litva, Ukrajina i Letonija. Prva međunarodno priznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island koji je ovu odluku donio 19. prosinca 1991., kada i Njemačka, ali je odluka Njemačke stupila na snagu 15. siječnja - danom priznanja i ostalih članica EZ-a. Međunarodno priznanje Hrvatske i prije Europske zajednice objavila je Estonija 31. prosinca 1991., Sveta Stolica 13. siječnja 1992., a San Marino 14. siječnja 1992. Nakon zemalja Europske zajednice priznanje Hrvatske objavile su, među ostalima i sljedeće države: Argentina 16. siječnja, Turska 6. veljače, Ruska Federacija 17. veljače, Iran 15. ožujka, Japan 17. ožujka, SAD 7. travnja, Kina 27. travnja, Indija 11. svibnja, Indonezija 16. svibnja 1992.

Predsjednik Republike Hrvatske 21. svibnja 1992. donio je odluke o osnivanju hrvatskih veleposlanstava u inozemstvu i to u Beču, Bonnu i Rimu. No, i prije međunarodnoga priznanja Hrvatska je i prije donošenja Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti od 25. lipnja 1991. godine počela otvarati svoja predstavništva na temelju odluke predsjednika RH u kojoj je istaknuto da se predstavništva osnivaju “radi promicanja interesa Republike Hrvatske, uspostavljanja i učvršćivanja njezinog državnog suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta“ (NN br. 21/1991). Ta su predstavništva osnivana 1991. u Stuttgartu, Munchenu, Bruxellesu, Parizu, Tokiju, Washingtonu, Rimu i Londonu. Kruna međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske bio je njezin primitak u Ujedinjene narode 22. svibnja 1992.

Međunarodno priznanje Republike Hrvatske uslijedilo je nakon ključnih događaja i odluka: donošenja Ustava Republike Hrvatske 22. prosinca 1990., referendumske odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske od 19. svibnja 1991. koja je u Saboru Republike Hrvatske pretočena u Ustavnu odluku o samostalnosti i suverenosti Republike Hrvatske te u Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991., Sporazuma saborskih stranaka o Vladi demokratskog jedinstva od 2. kolovoza 1991., Odluke o raskidanju državnopravnih veza Republike Hrvatske sa Socijalističkom FR Jugoslavijom, Zaključaka o Srpskoj i Crno Gorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku od 8. listopada 1991., te drugih. 

Od međunarodnoga priznanja do danas Republika Hrvatska održava diplomatske odnose s većinom međunarodno priznatih zemalja svijeta. Otada je Hrvatska postala aktivnom članicom mnogih europskih i svjetskih tijela, međunarodnih procesa i inicijativa. U članstvo Vijeća Europe primljena je 6. studenoga 1996., članicom NATO saveza postala je 1. travnja 2009., a 28. članicom Europske unije postala je 1. srpnja 2013. godine te je od 2023 potpuno integrirana u Europsku uniju – kao članica schengenskog prostora i europodručja.

Danom mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja Hrvatska se prisjeća 15. siječnja. Godine 1998. dovršen je proces povratka okupiranih područja istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske. Razdoblje mirne reintegracije, za čije je provođenje Vijeće sigurnosti UN-a uspostavilo posebnu Prijelaznu upravu UN-a u istočnoj Slavoniji započelo je 15. siječnja 1996., a završilo 15. siječnja 1998.

Erdutskim sporazumom - Povijesni osvrt

Nakon nekoliko sastanaka s predstavnicima lokalnih Srba iz Podunavlja, početak reintegracije omogućilo je potpisivanje Temeljnog (erdutskog) sporazuma o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnome Srijemu 12. studenoga 1995. u Erdutu i Zagrebu. Dokument su potpisali tadašnji predstojnik Ureda predsjednika RH Hrvoje Šarinić i vođa srpskoga pregovaračkog izaslanstva Milan Milanović te kao svjedoci tadašnji američki veleposlanik u RH Peter Galbraith i posrednik UN-a Thorvald Stoltenberg. Sporazum je predviđao prijelazno razdoblje od godinu dana, koje može biti produljeno najviše za još jednu godinu, uspostavu prijelazne uprave UN-a i raspoređivanje međunarodnih snaga koje će održavati mir i sigurnost te uspostavu privremenih policijskih snaga. Sporazum je odredio da će prijelazna uprava omogućiti povratak prognanika i izbjeglica teda će organizirati izbore za tijela lokalnih vlasti u Podunavlju.

Prijelazni upravitelj umirovljeni američki general Jacques Paul Klein

Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a od 15. siječnja 1996. uspostavljena je Prijelazna uprava UN-a u istočnoj Slavoniji – UNTAES (UN Transitional Authority in Eastern Slavonia), a za prijelaznog upravitelja imenovan je umirovljeni američki general Jacques Paul Klein. Kao tijelo za provedbu mirne reintegracije, Vlada RH je u Osijeku osnovala Ured privremene uprave za uspostavu hrvatske vlasti u istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnome Srijemu, a za predstojnika je imenovan Ivica Vrkić. 

Početak povratka prognanika omogućen je razvojačenjemi povlačenjem svih srpskih paravojnih i jugoslavenskih postrojba u lipnju 1996., nakon čega je UNTAES preuzeo nadzor nad svim vojnim objektima na tom području. Od 1. srpnja počela je djelovati i prijelazna policija, koja je polovicom prosinca iduće godine uključena u sastav MUP-a RH.

Ekshumacija iz masovne grobnice na Ovčari

Tijekom rujna i listopada 1996. provedena je ekshumacija iz masovne grobnice na Ovčari, u blizini Vukovara, u kojoj su pronađeni posmrtni ostatci 200 žrtava, hrvatskih branitelja i civila odvedenih iz vukovarske bolnice i koje su srpski vojnici i četnici poubijali nakon okupacije grada.

Te je godine za blagdan Svih svetih više tisuća hrvatskih prognanika prvi put nakon progonstva 1991. godine organizirano moglo posjetiti groblja na području Hrvatskog Podunavlja pod nadzorom UNTAES-a.

Vraćanjem naftnih polja u Đeletovcima u sustav Ine, početkom 1997. godine, počela je reintegracija javnih poduzeća i gospodarstva u hrvatskome Podunavlju. Jedan od ključnih trenutaka za ponovnu uspostavu legalne Hrvatske vlasti u Podunavlju bilo je održavanje lokalnih izbora za općinska i gradska vijeća te skupštine Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije 13. travnja 1997.

U svibnju 1997. kuna sredstvo plaćanja

Reintegracija hrvatskog Podunavlja u platni sustav RH provedena je 19. svibnja 1997. odlukom prijelaznog upravitelja Jacquesa Kleina o uvođenju hrvatske kune kao službenog sredstva plaćanja na tom području.

Radi provedbe dvosmjernog povratka, otvoreno je šest ispostava Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade RH, a tadašnji predstojnik tog ureda Lovre Pejković predao je 9. srpnja 1997. u Iloku povratničke kartone tadašnjem iločkom gradonačelniku Stipanu Kraljeviću i članovima Gradske uprave, čime je službeno počeo proces povratka prognanika u hrvatsko Podunavlje.

Na dužnosti prijelaznog upravitelja, odlukom glavnog tajnika UN-a,od 1. kolovoza 1997. Jacquesa Paula Kleina zamijenio je William Walker. Kako bi se na tompodručju omogućili povratak i pomirba, u listopadu 1997. godine osnovan je Nacionalni odbor za uspostavu povjerenja na ratom stradalim područjima Hrvatske, čijom je predsjednicom imenovana tadašnja zamjenica predstojnika Ureda predsjednika Vesna Škare-Ožbolt.

Vlak mira u Vukovaru

Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nekoliko je puta, tijekom mirne reintegracije, posjetio hrvatsko Podunavlje, prvi put 3. prosinca 1996., a zatim i 8. lipnja 1997., kada je “Vlakom mira” stigaou Vukovar. Tada je istaknuo kako dolazak vlakom u Vukovar “nije samo početak konačnog povratka prognanika, nego i dokaz svekolike skrbi hrvatske vlasti, svih hrvatskih javnih institucija da se ovo razoreno područje što prije izgradi i što prije uvrsti u svekoliki društveni, gospodarski i kulturni život hrvatske domovine”. Predsjednik Tuđman posjetio je 2. lipnja 1997. i Beli Manastir, a taj je datum osječko-baranjska Županijska skupština proglasila danom te županije. Tijekom 1997. godine postignuti su sporazumi o reintegraciji poštansko-telekomunikacijskoga, obrazovnog i zdravstvenog sustava u hrvatskom Podunavlju u pravni sustav RH. Dolaskom na svoju granicu na Dunavu hrvatski je narod potvrdio svoju veličanstvenu pobjedu u nametnutom mu ratu. 

Vijeće sigurnosti UN-a poduprlo je rezolucijom od 19. prosinca 1997. završetak mandata misije UNTAES-a u predviđenom roku, a 15. siječnja 1998. završetak mirne reintegracije hrvatskoga Podunavlja obilježen je na svečanostima u kinodvorani u Borovu naselju te dan poslije u Zagrebu. Na svečanosti u Borovu naselju posebni izaslanik glavnog tajnika UN-a Bernard Miyet ocijenio je “kako je misija UNTAES-a uspješno ostvarila planirane ciljeve”, a prijelazni upravitelj William Walker dodaje, “unatoč nekim početnim predviđanjima o neuspjehu mirne reintegracije, na tome je području zavladao mir, a većina stanovništva prihvatila hrvatsku vlast.”

Na skupu u Zagrebu predsjednik Tuđman rekao je kako su “prijelazom hrvatskog Podunavlja službenim predstavnicima hrvatske vlasti konačno završene agresija na Hrvatsku i okupacija posljednjeg dijela njezina teritorija, a dolaskom na svoju granicu na Dunavu hrvatski je narod potvrdio svoju veličanstvenu pobjedu u nametnutom srpskom osvajačkom i rušilačkom ratu”.